Zbog tih povijesnih činjenica koje nostalgičari režimske komunističke prošlosti nastoje iskrivljavati i lažno pisati, jednako i velikosrpski agresor i velikojugoslavenski komunistički kadar u Hrvatskoj, i dijelom globalizirani svijet, dužnost je svakog hrvatskog domobrana stati na ovaj Dan stati i sa velikom zahvalnošću pogledati tu, gotovo, tisućljeće sanjanu i dosanjanu prekretnicu, te se duboko zagledati u budućnost, u koju se ide, nažalost, puževim koracima. Taj hod u budućnost koja nam kao da izmiče, da nam je otimaju i ponekad ubijaju, izgleda, po onoj Dijakovoj, „ne ide, ne ide pa stane".
Stoga na ovu jubilarnu dvadeset i petu godišnjicu hrvatske državnosti, u snazi Tuđmanove pomirbe što nas krasila prije četvrt stoljeća i svrstavala u red europskih naroda i njihovih vrijednosti, stanimo čvrsto na put u budućnost koju nam darovaše žrtve hrvatskih branitelja. Put u budućnost bit će lakši i osvijetljeniji ako u zahvalnim sijećanjima, ne samo na obljetnice, s nama budu sve te žive, napose mrtve žrtve, koje još uvijek zajedno sa njihovim grobovima agresor i zločinca skrivaju.
Nije Dan državnosti Lijepe Naše samo na 25. lipanj, to je svaki dan kad zakoračimo u bolju, sretniju, mirniju, i politički stabilniju budućnost, s pogledom i spomeniranjem te slavne prošlosti. Samo takvim čvrstim i sigurnim pomirbenim korakom u budućnost prisiljavamo i agresora da nam pokaže grobnice nestali i ubijenih hrvatskih branitelja, tvoraca ovog Dana i svega onoga što nam je on donio.
Prisiljavamo i one koji danas govore da je Hrvatska slučajna država, i one koji su izgubili novce Iseljene Hrvatske namijenjene za obranu Domovine, da priznaju i prihvate hrvatsku samostalnost i neovisnost u slobodno izabranoj zajednici Europske Unije i NATO saveza.
Iako smo u društvu tih europskih i svjetskih asocijacija koje nas upućuju u budućnost, oni koji svoje pristalice pozdravljaju s drugarice i drugovi, i oni koji su otvorili zabranjenu državnu građu i predali je sudu pred kojim su svjedočili protiv Domovine, i dalje nas guraju u još uvijek nerasčišćenu prošlost Drugog svjetskog rata, koju su sami pisali onako kako im je bilo potrebno. Istodobno nam ne daju, ili nas svim nedozvoljenim sredstvima ometaju, u slavljenju naše bliže, pobjedničke prošlosti iz olujnog vremena oslobodilačkog Domovinskog rata.
Zato su tragično povijesne 2000-te godine kada su u novom ruhu sa starim režimskim totalitarizmom došli na vlast ispremještali, i neke ukinuli, povijesne datume stvorene u devedesetim godinama prošlog stoljeća. I u tim opasnim nostalgičnim nakanama su i uspjeli, te danas velik broj hrvatskog naroda, nažalost, i ne zna šta se slavi 25. lipnja. O tom neznanju govori i činjenica neokićenih gradova, trgova i javnih objekata zastavama Republike Hrvatske.
Nama, oni koji su izlazili iz Hrvatskog sabora kada se utemeljivao ovaj Dan, ne daju da spomeniramo taj početak hrvatskog oslobađanja, a sami svoju krvavu zločinačku golootočku prošlost jugoslavensko komunističkog režima njeguju i ćuvaju, čak i po cijenu vraćanja Hrvatske u to tragićno vrijeme njene povijesti.
Oni veličaju zločince iz svog zločinačko komunističkog režima, nama brane da se zahvaljujemo i sjećamo onih što su s krunicom o vrattu darovali nam slobodu, demokraciju, neovisnost i stoljećima žudenu samostalnost. Smeta im zaslužno slavljenje misa za Domovinu koje se slave diljem Lijepe Naše i svugdje tamo gdje žive Hrvati.
Sve su to razlozi da snagom zdravog domoljublja svake godine čvrsto branimo od zaborava ovaj veliki Dan. Ovaj srebreni mali jubilej, Dan državnosti, neka nam bude, i u ovom podijeljenom hrvatskom narodu kojeg potresaju krize i lutanja, zlatni veliki korak u dugu, mirom i slobodom obasjanu budućnost, samostalni u zajednici europskih naroda i europskih vrijednosti. To je cilj kojeg su pod vodstvom prvog hrvatskog predsjednika doktora Franje Tuđmana označili hrvatski branitelji. Put je težak, zaista težak u ovolikoj podijeljenosti „MI ili ONI", ti MI su oni koje Amerikanci novcima hrvatskih poreznih obveznika pokušavaju naučiti domoljublju. No taj put nema alternativu.
Domovinskoj i Iseljenoj Hrvatskoj sretan srebreni jubilej za zlatnu budućnost.
Piše Vinko Đotlo - Hrvatski Domobran