Naime, tog povijesnog 19. prosinca 1991. godine Island je svijetu obznanio, a Hrvatskoj kazao, priznajemo vas. Slijede ga isti Dan i Njemačka, ali to javno ne obznanjuje, i ćeka 15. siječanj 1992. godine kada sa ostalim, tadašnjim članicama Europske Zajednice svijetu kažu, a Hrvatskoj poručuju da su je Međunarodno priznali.
Domovinska Hrvatska kao i ona Iseljena u velikom su slavlju, i u suzama, koje nisu bile prestale da teku od herojskog pada svehrvatskog grada Vukovara. Još su se toga Dana, kao i danas, u ušima mnogi Hrvata u domovini i svijetu čule četničko srpske pjesme u razrušenom gradu „brate Slobo šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate".
U Iseljenoj Hrvatskoj, koju je prvi hrvatski predsjednik doktor Franjo Tuđman kroz pomirbu vratio doma u domovinu, taj Dan, gotovo, niti jedan hrvatski sin i kćer, nisu radili. Svi su uzeli slobodno i ostali doma uz elektroničke medije da na vrijeme ćuju riječi „Hrvatska je priznata", a time budu dio povijesti toga Dana, Europskog priznanja Republike Hrvatske.
Danas 24 godine poslije hrvatski narod, ma gdje bio i živio, s velikom radošću obilježava taj povijesni 15. siječanj. Ne sjetiti se tog Dana, i suzne slike prvog hrvatskog predsjednika, Franje Tuđmana kako drhtećim rukama otvara njemački dopis priznanja Republike Hrvatske, znači da ne priznajemo ono što je svijet sam priznao, a hrvatski branitelji obranili, samostalnu i neovisnu, demokratsku i europsku, Hrvatsku.
No, prvi koji su priznali hrvatsku samostalnost i neovisnost, darovali joj demokraciju i usmjerili u Europu, su njeni branitelji. Tek nakon tog samopriznanja krenulo je i međunarodno. Stoga je i danas, i sutra, i uvijek, potrebno da svaki Hrvat i Hrvatica, svaki građanin Hrvatske, potvrđuje i brani svojim domobranskim domoljubljem, samostalnost i neovisnost Lijepe Naše. Sano takvo priznanje, svakog pojedinca, može jamčiti opstojnost Hrvatske, daleko sigurnije od svih Međunarodnih priznanja koja je doživjela, i kojima je priznata.
Stoga se Odbor Hrvatskog Domobrana, Ogranak Vodice i sjetio tog Dana, koji je i naša sadašnjost i naša budućnost, te dostojanstveno obilježio 24. Obljetnicu Međunarodnog priznanja Lijepe Naše.
Domobransko domoljubna je dužnost spomeniranje tog Dana, i ne dati da ga protivnici protjeruju i otimaju hravtskom narodu, i da se kite nezaslužnim i lažnim etiketama domoljublja, kakvima ih uče stranci. I to samo u predizborno vrijeme ih uče domoljublju, što znači da im je taj Dan, kao i svi drugi povijesni dani moderne i slobodne, demokratske i europske, natovske i neovisne Hrvatske, samo sredstvo dolaska na vlast, ali ne i služenje narodu i Hrvatskoj.
Taj povijesni Dan ostaje za povijest, i bit će povijest, onoliko dugo koliko ga budemo dostojanstveno, domobransko domoljubno obilježavali, ljubomorno ćuvali od zaborava, i cijenili ga visokom cijenom koju zaslužuje, kojom je u Tuđmanovoj pomirbi skupo plaćen, i kojom je budućnost Hrvatske zadužio.
Svim Hrvaticama i Hrvatima, svim građanima Republike Hrvatske, Hrvatski Domobran Ogranak Vodice želi sretnu 24. obljetnicu Međunarodnog priznanja Republike Hrvatske, i neka bude okićen hrvatskim trobojnicama u svim gradovima i na svim domovima i kućama diljem Lijepe Naše i svijeta.
Hrvatski Domobran Ogranak Vodice
Tajnik Vinko Đotlo