Bilo je to državnički mudro isplanirano vrijeme konačne pobjede velikosrpskog nacifašizma i načertanizma na hrvatskim, ali i bosanskohercegovačkim prostorima. Time je hrvatska Oluja dobila međunarodne dimenzije borbe protiv nacizma i fašizma koji se desetljećima održavao i njegovao u velikosrpskoj prijestolnici, iz koje su velikosrbi i četnici ispračali tenkove na Hrvatsku zasipajući ih ružama. Zbog te međunarodne važnosti pobjede Hrvatske vojske vojno redarstvena akcija Oluja tema je školskog proučavanja u mnogim zemljama svijeta. Vojnu čistoču hrvatske pobjede nad največim i najbrutalnijim okupatorom u Europi poslije Drugog svjetskog rata, priznao je i Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu oslobađanjem generala Hrvatske vojske, sudionika Oluje.
I ne slučajno, u globalnoj svjetskoj politici nema slučajnosti, samo dva tri dana prije ovogodišnje proslave Oluje u Minchenu su na doživotnu robiju osuđeni ubojice hrvatskih emigranata u Njemačkoj, čime je europska politika priznala hrvatsku uspješnu borbu i protiv terorističko zločinačkog komunističkog režima, u kojem se slobodno održavala ekspanzionistička velikosrpska politka širenja na Zapad. Oluja i minchenska osuda komunističkih terorista potvrda je snage Hrvatske vojske, i prava hrvatskog naroda na neovisnost, demokraciju, i slobodu od svih totalitarnih terorističkih režima. I onog nacističkog, fašističkog, komunističkog i velikosrpsko četničkog, koji je zbir svih povijesnih totalitarističko terorističkih ideologija, i koji je po dimenzijama brutalnosti i genocida na neki način preteča današnjeg isilizma.
Zato je olujna čistoća pobjede Hrvatske vojske dio hrvatskog povijesnog identiteta, i prava, na čiju se realizaciju čekalo gotovo jedno tisućljeće, na slobodu i neovisnost u zajednici obitelji europskih naroda, iz kojih smo dijelom istrgnuti i dijelom izašli kao „guske u maglu". To pravo, te civilizacijsko europsko svijetske vrijednote, koje pripadaju svim narodima svijeta, hrvatskom narodu darovala je Hrvatska vojska kroz vojno redarstvenu akciju Oluja. I zato niti je vojno redarstvena akcija Hrvatske vojske bila „slučajna", a time ni hrvatska Država nikako nije slučajna. Slučajno u neslučajnoj Hrvatskoj je samo to da i danas, nakon četvrt stoljeća samostalnosti i neovisnosti, demokracije i europejstva, naslijednička komunistička partija SDP drži arhiv iz vremena zloglasnog perioda komunističke diktature, i selektivno ga, poslije ideološke čistke, predaje onima koji ga traže. No to ih nikako ne oslobađa od lustracije, koja započela minchenskom osudom komunistički ubojica hrvatskih domobrana.
I stoga nakon vojne Oluje slijedi mirnodopska oluja s ciljem konačne pobjede komunizma i komunističke ideologije na hrvatskim prostorima. Sve dok naslijednici, a naslijednici su uvijek radikalniji od prethodnika, selektivnim otvaranjem povijesne arhive iz vremena komunizma pišu hrvatsku povijest nemoguće je očekivati hrvatski hod u demokraciju, slobodu, neovisnost, i u Europu.
Tri četvrtine okupiranog hrvatskog teritorija koji je u četiri godine okupacije bio očišćen od Hrvata, i postao sto postotni etnički čisti velikosrpski prostor, oslobođeni su u četiri dana briljantne akcije Hrvatske vojske. Vojnička čistoča i briljantnost pobjede, u koju nisu vjerovale ni najveće vojne sile svijeta, učinile su Oluju najvećim i najsvijetlijim povijesnim događajem u hrvatskoj daljoj i bližoj prošlosti, i time je ugradili u temelje vjećne budućnosti Lijepe Naše.
O ljepoti, vojnoj čistoči i briljantnosti Oluje, najbolje govori ostvarena mogućnost planeru te vojne akcije i vrhovnom zapovjedniku pobjedničke Hrvatske vojske doktoru Franji Tuđmanu da več slijedeći dan dođe u oslobođeni Zvonimirov grad i na njegovoj tvrđavi poljubi najveću i najljepše, za tu prigodu, izvezenu hrvatsku zastavu. Tuđmanov poljubac hrvatske trobojnice u oslobođenom Zvonimirovu gradu znak je svim dolazećim hrvatskim generacijama kako se voli i ljubi hrvatska zemlja i hrvatski stijeg.
Na 21. obljetnici proslave Oluje pokazala je to i predsjednica svih Hrvata, Tuđman poslije Tuđmana, gospođa Kolinda Grabar Kitarović povijesnim državničkim govorom, braneći Hrvatsku od slučajnih političara, od junostalgičara, i naslijednika zločinačke komunističke partije koji još uvijek čvrsto drže Hrvatsku u svojoj zločinačkoj prošlosti. Samo Tuđman poslije Tuđmana jamči oluju poslije Oluje, sve do konačne pobjede i nad okupatorom i nad komunističkom ideologijom i njenim naslijednicima.
Hrvatski Domobran Vinko Đotlo