Da vas previše time ne zamaramo, kazat ćemo samo – i Antonio je disleksičar. Ali, tu dolazimo do onoga ali, on je usprkos tome uspješni „svestranko“ kojem je pošlo za rukom napisati i ilustrirati priču o jednom neobičnom mobitelu.
Uz pomoć dviju Sanja, jedne iz vodičke knjižnice i druge koja živi u istom domu sa njim, njegove mame, Antonijeva priča dobila je i svoje tiskano izdanje.
Hrabri Antonio večeras je „stao“ (zapravo je sjedio) pred publiku i javno predstavio svoj „Mobitel“. Onako „usput“ još je i odsvirao na klavijaturama tri (ili četiri) skladbe (ozbiljne glazbe), uz gitarističku pratnju svog učitelja Damira Fržopa. Vrlo koncentrirano i točno.
Vidjeli smo po maestru da je bio zadovoljan Antonijevim muziciranjem. A, to je Antoniju vrlo važno. Mama Sanja rekla je u razgovoru s ravnateljicom Sanjom da su njih dvojica stvorili poseban odnos. Vole oni odigrati i partiju šaha. Pa su je odigrali i na domjenku koji je uslijedio nakon predstavljanja Antonijeva prvijenca.
Kažemo prvijenca jer smo uvjereni da će ovaj šestaš, ponikao u čestitoj i raznim talentima „nagrađenih“ članova obitelji Radas, „ostaviti“ još pokoji ukorićeni pisani trag. A, ako vas zanima kako je završila spomenuta partija šaha, otkrit ćemo da Damir večeras nije imao šanse protiv Antonija kojem je odlični savjetnik bio najbolji prijatelj Dino. Također šestaš.
Na samom početku večerašnjeg druženja u multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Vodice, prije predstavljanja Antonijeve priče, uručene su nagrade najboljim čitačima u prošloj godini.
To su Jadranka Šević, Nika Brnadić i Mare Lasan. Gospođa Jadranka pročitala je najviše knjiga među odraslima, Nika među mladima od 13 do 18 godina, a Mare među djecom do dvanaeste godine. Ona će svoju nagradu primiti kad se vrati s puta. Čestitamo našim najčitačima! Točnije, najčitačicama.
Što se našeg Antonija tiče, da je jako duhovit saznat će uskoro i dragi Petrinjci. Jer, nekoliko primjeraka priče „Ja sam mobitel“ „zaputilo“ se baš tamo. S njegovom posvetom.
Hvala obitelji Radas i Damiru Fržopu, našem volonteru, što su se potrudili da Antoniju i svima prisutnima ova večer ostane u posebno lijepom sjećanju.
