INFOVODICE

Gledajući sinoć u kafiću jednu nogometnu utakmicu, za divno čudo čak i jako dobru, razmišljao sam o predavanju koje sam prethodno odslušao u Gradskoj knjižnici Vodice. Predavanju o bolesti i zdravlju. Utakmicu sam gledao bez tona. Iz zvučnika je do ušiju posjetitelja kafića dopirala ugodna instrumentalna glazba. Talijanska. Među ostalima i “Santa Lucia”.

U danu se uvijek pronađe koji trenutak za druženje s knjigom. Pa, makar ponekad (ili češće) imali dojam da dvadeset i četiri sata nisu dovoljna da bi stigli sve obaviti. Stvar je dobre organizacije, a i navike. Stvorite naviku da dnevno pročitate barem pokoju stranicu nekakvog ukoričenog štiva.

Raznolike su čitateljske navike. Pa, i pri odabiru knjiga. Među ostalima, ima i dobar dio onih koji će rado poslušati nečiju preporuku. Za takve smo pripremili popis od devet knjiga. Odabrale su ih knjižničarke Martina Tabula i Blanka Valinčić.

Martina je ponajviše vezana uz Dječji odjel i Odjel za mlade, stoga su knjige koje ona preporučuje namijenjene mlađima. Odabrala je putopisnu knjigu Branka Kladarina “Djeca Sibira”, šaljivu “Grozni Grga i kako prevariti Zubić-Vilu” Francesce Simon, fantasy roman “Amari i braća noći” B.B. Alston i “Bajke za Zoe (i sve velike i male mališane)” Veljka Barbierija. Martina je odabrala i knjigu “Digitalna demencija” Manfreda Spitzera. Prvenstveno ju preporučuje roditeljima, mada bi dobro došla svima nama.

Blankin odabir za ovu zgodu “pao” je na ove romane: “Te sitnice” Claire Keegan, “Violetu” Isabel Allende (Radnja romana odvija se u neimenovanoj zemlji Latinske Amerike u razdoblju od stotinu godina. Kroz lik Violete del Valle čitatelji prate njezinu životnu priču, ali i povijesni kontekst velikih svjetskih previranja.), “Državu terora” Hillary Rodham Clinton i Louise Penny (Politički triler rezultat je suradnje dviju spisateljica: autorice kriminalističkih romana i bivše američke državne tajnice i kandidatkinje na predsjedničkim izborima.) i “Državu terora” Simona Strangera (Roman je inspiriran poviješću kuće koja je tijekom Drugoga svjetskog rata služila kao sjedište Gestapa.)

Navratite u Gradsku knjižnicu Vodice i provjerite što još ima novog...

Djecu valja povjeriti najboljima. Onima koji znaju pa ih mogu dobro naučiti. I podučiti. Bez obzira radi li se o školskom gradivu, sportu ili možda umjetnosti. Pa i životu. U sportu, primjerice, puno je važnije da dobri treneri rade sa djecom nego s odraslima (seniorima).

I baš je nepravedno da su treneri seniorskih ekipa, tu ponajprije mislim na nogomet, u medijima prisutni u tolikoj mjeri da ih se pita o svemu i svačemu, a za one koji rade sa djecom gotovo nitko i ne zna. Premalo se cijeni rad odgajatelja, učitelja, profesora i trenera mlađih uzrasta u bilo kojem sportu, a upravo oni djeci usađuju prva, često i najvažnija znanja u životu. I o životu.

Vodička Likovna udruga „More“ zadnjih trinaest godina redovito organizira kreativne radionice za djecu. Paralelno s tim i izložbe radova nastalih na radionicama. Gradska knjižnica Vodice im je u tome dobar partner, a Grad vjerni pokrovitelj. A dvije osobe, zaslužne za kontinuitet i odličan rad, jesu Marija i Lela. Marija Ivanda i Manuela Srdarev. Uvod u ovaj tekst je zbog njih dvije. One su ga zaslužile. I tu ćemo ih prestati hvaliti jer bi se u protivnom mogle i naljutiti.

Sinoćnje otvorenje Završne izložbe polaznika kreativnih radionica LU „More“ proteklo je u uobičajeno svečarskom ozračju. Puno djece i roditelja, Lelin i Marijin osvrt na protekli period i uhu ugodno muziciranje maestra Damira Fržopa. Sve pod budnim okom gradonačelnika Cukrova.

Kako zbog obaveza nije bilo Ante Roce, događaj je svojim fotoaparatom popratila Bruna Čičin-Šain. I ona je članica Udruge. U fotogaleriju uvrstili smo i četiri fotografije autora Saše Pajića, oca jedne od sudionica izložbe (Vide). Zahvaljujemo i Bruni i Saši.

Izložba će biti otvorena narednih mjesec dana.

Piše: Ivica Bilan

Jučer je u Gradskoj knjižnici Vodice bilo cjelodnevno druženje s Ivanom Brlić-Mažuranić i njenom „Šumom Striborovom“.

Da i priča o mobitelu može biti duhovito napisana uvjerio nas je učenik šestog razreda Antonio Radas. Napisao naš Antonio pravu pravcatu priču. A, zamislite, on ima problema sa slovima. Ispada da su u raskoraku. On i slova. Vidi ih drugačijima. Stručnjaci takvu poteškoću nazivaju disleksija. Kod mnogih koji je imaju ona se otkrije dovoljno kasno da do tog trenutka dožive popriličan broj manjih ili većih neugodnosti.

Zbirka pjesama Mira Vlahova, umirovljenog kuhara iz Prvića, završava stihovima posvećenima Hajduku. Jest da je na kraju, ali kako konac djelo krasi tako i ta pjesma najbolje dočarava bodulsku ljubav prema voljenom klubu i škoju sa kojega je šjor Miro ponikao. I njegov talent za pisanje čakavske riči. Valjda je taj talent „dopao“ sve prave bodule. A naš Miro je to od glave do pete.

Jučer je bio Međunarodni dan materinjeg jezika.

Suradnjom vodičkog župnika don Franje Glasnovića, Katoličkih skauta Župe Našašća Sv. Križa i Gradske knjižnice Vodice jutros je dvama događajima obilježen Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva. 

Boduli rođenjem dobiju dva talenta. Svi znaju lijepo pjevati, a i majstori su u pisanju zavičajne poezije. To vrijedi i za gospodina Mira Vlahova, Prvićanina koji je nedavno objavio zbirku „Šepurina u srcu“. Jedan primjerak poklonio je i Gradskoj knjižnici Vodice.

Iz Gradske knjižnice Vodice pozivaju na sutrašnje predavanje o povijesti glagoljice kojeg će don Franjo Glasnović održati u crkvi Svetog Križa na Starom groblju i radionicu Ivana Skočića na Odjelu za mlade.