VODICE
ovdje doista ima reda
i to me umiruje
kamen kamen
prozor krov
male ulice
Rosana Španja Gospodnetić
Ovu kratku pismu o Vodicama napisala je Rosana Španja Gospodnetić. Vodiška je po ocu Tomi. A po mojoj teti Rosi, svojoj babi, dobila je ime. Teta Rosa i moja baba Zorka bile su sestre. Imale su još sestru Biserku i brata Stipu. Rođeni su u Cotovoj kući u Dulcinu.
Teta Rosa imala je posebno težak život. Kraj Drugog rata učinija ju je udovicom. Muž Markiol nesta je negdi na križnom putu. A onda je i ona krenula na svoj. Križni put. Iz Zagreba, u kojem su tada živili, krenula je pješice prema Vodicama. Sa četvero male dice, od kojih je najmlađi Nikola (Miko) ima tek nešto više od godine. Malo stariji od njega bili su Rosanin otac Tome, Katica i Ante (Bačo). Po dolasku u Vodice bili su kamenovani. Žena i četvero male dice. Tužno. Miko je „stavija“ na papir taj period njihova života.
Volija bi da njegova (njihova) priča završi u Zavičajnoj zbirci vodiške knjižnice, pa da je u budućnosti mogu koristiti studenti i povjesničari. Nek ta crtica iz nesritne povijesti našeg naroda postane dostupna svima. I nek bude pouka.
Na sprovodu Rosaninog oca Tome oproštajni govor održa je Mario. Rosanin brat. Govorija je nadahnuto. Među ostalim, priča je i o tome kako je otac njega i sestru učija da nikome ne valja nešto zamirati. Tu je ponajviše mislija na tužnu poratnu epizodu svoje obitelji. I to je rezultiralo time da gorčina nije bila njihov životni suputnik. Nije im bila ni u primisli.
I Tome i njegova dica bili su pjesničke duše. Pisali su puno i o Vodicama. Iako su najveći dio života proveli na Braču. U Postirama.
Rado se sićam stare Španjine kuće. Smistila se po srid vijugave uske ulice koja vodi od Poljane do Čorićeva turnja. Volija sam tamo dolaziti. Teta Rosa bila je baš brižna žena. Odgojila je četvero dobrih ljudi. Ante Bačo je u Sloveniji. I on je jedan od desetine Vodičana koje je Mile Talijašev izveja na pravi put. Tome je do odlaska u penziju bija direktor Poljoprivredne zadruge u Postirama. Miko i Katica (udana Vlašić) su u Vodicama. Katica je starija, ali je još uvik toliko vitalna da svakodnevno propješači nekoliko kilometara.
Miko je nakon problema sa srcem malo sta na balun. Pod budnim okom svoje Mande još će on dugo. Puno duže no što su živili Rosana i Mario. Rosana je umrla u trideset i nekoj, a Mario sa tek navršenih pedeset.
Ostale iza njih slike i pisme, ostala iza njih sjećanja na posebne duše. Duše iznjedrene u Španjinom bavulu. Ima nešto u tim Španjinima. I njihovoj posebnoj privrženosti Vodicama. I Tome je pisa o Vodicama. Na kraju ovog teksta ćemo objaviti i jednu njegovu pismu.
Dakle, Tome, Rosana, Mario, Elvira (udana Lasan-Zorobabel) i Peko.
Eh, taj Peko! Koliko on voli Hajduka. Nemoguće je tu ljubav izreći ričima. Ali, ljudi moji, šta taj čovik voli ovo Selo! Ma, to je ona ljubav prema Hajduku na kvadrat!
Virujen da mu se dobro štucalo prošlog petka kad smo Kate Španjina i ja pričali o njemu. Telefonski razgovor koji je počeja o Katinom boravku u zagrebačkoj bolnici na Jordanovcu vrlo brzo skrenija je na drugi kolosijek. Toliko nam se taj čovik uvuka pod kožu. Lani je u ovo doba primija Nagradu Grada Vodica. Puno mu je to značilo. Bila je to nagrada za njegovo pjesničko stvaralaštvo i doprinos očuvanju tradicijskih vrijednosti.
Dat ću si za pravo da mu ovom prigodom dodijelim još jednu. Onu za životno djelo. Jer, ono šta je on postiga sa svojom facebook pričom zvanom „Vodice u srcu i duši“ vridno je takve nagrade.
Ža mi je da za ovozemaljskog života vjerojatno neće uspiti ukoričiti svoje stihove, ali doći će i to na red. I Rosanina zbirka pisama nazvana „Tamo“ ugledala je svitlo dana tek nakon šta nas je ona napustila.
Neka nama naših Španjinih!
Sritan vam Dan Grada Vodica! Živilo Selo!
Preksinoć sam, nakon barem dva miseca, ponovno „bacija“ svoj omiljeni đir oko Punte. Prvo sam iša provjeriti kako napreduju radovi na Starom groblju. Mada mi je don Franjo reka da su pri kraju, tija sam se u to „uživo“ uvjeriti. I je, čini se, koliko sam uspija viditi kroz rešetkasta metalna vrata, da je crkva izvana lipo sređena. I kamen i fuge. Sve je kako triba biti. I baš je šteta da na Svetu Jelinu ipak neće biti procesije.
Ovogodišnje dobitnice Nagrada Grada Vodica su i gospođe Anka Vodanov i Elvira Lasan-Zorobabel. Dobile su ih za svoj doprinos očuvanju tradicijske kulture. Sasvim zasluženo. Jer, godinama su obje vrlo zdušno sudjelovale u brojnim manifestacijama i uprizorenjima običaja našeg kraja.
Među darivateljima bila je i nekolicina sa velikim brojem darivanja. Tu prije svih mislimo na Dinka Cukrova koji je danas imao stodeseto darivanje. Puno „utakmica u nogama“ imaju i Robert Pašara (88), Križan-Dinko Vučak (82), Saša Komesarović (81), Darko Jukić (81), Hrvoje Mateša (67), Marko Roca (65), Želimir Božić (59) i Bruno Krivanj (55). I među ženama bilo je nekoliko „rekorderki“. To su Gordana Mijat (49), Sanja Radin-Mačukat (39), Ana Bulat (38) i Katarina Crljenak (33). Inače, Gordana Mijat i Saša Komesarović su zbog svoje humanosti zaslužili ovogodišnju Nagradu Grada Vodica. Bit će im dodijeljena na Svečanoj sjednici Gradskog vijeća koja će se održati 3. svibnja povodom Dana Grada Vodica. Čestitamo im na tome!
Evo popisa svih današnjih darivatelja: Jurica Alduk (22), Antonija Barišić (4), Anita Bilan (23), Vedran Biluš (12), Želimir Božić (59), Ana Bulat (38), Josip Bura (44), Katarina Crljenak (33), Ivana Crvelin Šprljan (3), Dinko Cukrov (110), Nensi Dujić (2), Iva Jankov (12), Mijo Josić (11), Ivan Jozanović (22), Mario Jozić (29), otac i sin Darko (81) i Dominik (4) Jukić, Ivica Juričev (21), Davor Jurkić (2), Hrvoje Kardov (27), Saša Komesarović (81), Bruno Krivanj (55), Edi Luketa (5), Ante Marinčić (18), Irena Martinović (2), Hrvoje Mateša (67), majka i sin Gordana (49) i Goran (24) Mijat, Robert Pašara (88), Denis Plenča (34), Sanja Radin-Mačukat (39), Marko Roca (65), Branimira Salajić (11), Venčoslav Skračić (23), Branimir Skroza (25), Davor Stipetić (28), Dejana Studić (28), Ante Šprljan (36), Tajana Tabula (12), Toni Trcera (29), Jurica Troskot (23), Ljubica Ukić (18), Križan-Dinko Vučak (82), Sanja Vulin (9), Goran Wolf (41) i Katia-Therese Župan (18).
Predsjednica Kluba DDK „Vodice“ Sanja Radin-Mačukat i ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Vodica Marijana Biluš zahvaljuju svima koji su se odazvali na današnju akciju. Iduća će se održati 12. svibnja.
Donedavno bih na spomen gospođe Josipe Španja automatski pomislio na turizam. I Blata. Kvart u kojem živi. Godinama gospođa Josipa daje nemali doprinos stvaranju ugleda vodičkih iznajmljivača soba i apartmana. Dobrog ugleda.
Eh, kako bi nam u ovo „koronarno“ doba dobro doša osmijeh jednog crnokosog veseljaka koji je „razoružava na prvu“! Pa da se našim Selom umisto virusa šire optimizam i razigranost koje je taj veseljak neumorno“ ispaljiva“ iz dubine svoga srca. I iz svih zakutaka svoje djetinje duše.
Proletila je cila godina otkako nas je napustilo omiljeno i predrago ljudsko biće. Naš Gušte. Srednji Gušte. Učinila u međuvrimenu Zemlja cili krug oko Sunca. Napustija Gušte ovozemaljsku pozornicu toliko iznenada da se nije uspija ni nakloniti, a kamoli mu mi zapljeskati. A da je to svojim životom zaslužija pokazale su isplakane litre suza i komentari na društvenim mrežama koji se broje u tisućama. Svi su lani u ovo vrime imali potrebu i iskazati svoju bol i reći mu „fala!“ Gorile su bengalke za Guštu i pivala se „Konoba“. I na Radio Dalmaciji i na vodiškom groblju.
Ostavija Gušte iza sebe još dvojicu s tim imenom u Barbinom kunfinu. Oca i sina. I neutješnu mater Cvitu. I mlađeg sina Viga, sestru i brata, svoje ljubavi, prijatelje,… Ma, sve nas koje će narančasto-crna kapa uvik podsjećati na nasmijanog dobričinu.
Uskrsno je vrime. Osim molitve za Guštine najbliže, molitve koja će im bar malo olakšati ogromnu bol, ono što možemo jest virovati da smrt nije kraj. Upravo zbog toga ovo prisjećanje na dragog rođaka i jednog od najomiljenijih Vodičana završavam porukom: „ Gušte, vidimo se!“
„Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer Ti si sa mnom!“
Napisao: Ivica Bilan
Jedanaestu godinu zaredom članovi i polaznici radionica Likovne udruge “More“ iz Vodica obilježili su prigodnom skupnom tematskom izložbom jučerašnji Svjetski dan voda.
Jutros je u Gradskoj knjižnici Vodice održana još jedna uspješna akcija darivanja krvi. Prikupljeno je 54 doze krvi. Krv je darovalo 15 žena i 39 muškaraca. Jubilarno pedeseto darivanje imali su Marinko Mićin i Toni Lasan Woody.
Prošlog tjedna navršilo se 60 godina od osnutka vodičkog rukometnog kluba. Iako se rukomet igrao i prije 09. veljače 1961. godine, od tog datuma počinje i registrirano bavljenje rukometom u Vodicama.
Zadnjih jedanaest mjeseci Akcije darivanja krvi u Vodicama održavaju se izvan prostorija Kluba darivatelja. Potreba za većim prostorom preusmjerila je darivatelje prvo u školsku dvoranu, u kojoj su se zadržali pet mjeseci, a nakon nje i u Gradsku knjižnicu, točnije u njen multimedijalni prostor, u kojem je jutros održana i šesta akcija u nizu.
INFOVODICE
Informativno-oglasni portal grada Vodica
www.infovodice.com
[email protected]
Izdavač:
Obrt HORSE
vlasnik Petar Grgurev
Obala Vladimira Nazora 16
22211 Vodice
mob: 098 525 480
e-mail: [email protected]
OIB: 74544876796
Glavni urednik:
Petar Grgurev
Obala Vladimira Nazora 16
22211 Vodice
mob: 098 525 480
e-mail: [email protected]
Novinari:
Petar Grgurev - petar.grgurev(at)si.t-com.hr
Pavica Grgurev – videohorse(at)gmail.com
Povremeni vanjski suradnici:
Patrik Patafta - Sport
Paško Rokić - Moje misto
Kolumnisti:
Jasminka Fisher Gavranović
Stipe Šprljan