U četvrtak 18. prosinca u 18:30 sati u Gradskoj knjižnici Vodice svečano će biti otvorena izložba fotografija Boška Fržopa pod nazivom "Mirisi baštine". Ovom izložbom autor nas vodi putovima lokalne arheološke baštine, s namjerom da je ukomponiramo u našu sadašnjost i budućnost.
Evo što autor fotografija Boško Fržop kaže o samoj izložbi:
Vrh Velike Mrdakovice čini kameni ostatak liburnsko-rimskog grada Arauzone starog više od 2000 godina.Od tog vrha pa niže,sa južne i zapadne strane,vide se ostatci kuća, ulica i bedema,a još niže je groblje gdje su spaljivali svoje pokojnike, a pepeo spremali u urne i grobove. Horizont prema jugu blista se od srebrene površine mora i tamnih otoka u kontrasvjetlu. Sve miriše i odiše po baštini predaka.
Vrh Rakitnica – Gradina izuzetan je po svojoj ljepoti. Prilazeći mu sa sjeverne strane, kroz gustu borovu šumu, čeka nas prirodni bedem kamenih kaskada kao i bedem ozidan ljudskom rukom, koji očito nisu rađeni za prijatelje. Sam vrh Gradine nestvarno je ravan pokriven travom, suncem obasjan i pun iskonskog mira i ljepote. Ostatci kuća, zidani klesanim kamenom, debljine do jednog metra, stropovi sa kamenim svodom, s malo prozora, a puškarnica mnogo. Očit je znak kako su dobrodošli samo dobronamjerni i prijatelji. S pogledom na jug otvara se panorama Kozare i stožac Okita s crkvom u pozadini osunčanog mora i otoka. Noge su spetljane u mirisima kadulje, smilja i trave i nesvjesno tražiš razlog da što duže upijaš miris baštine.
Bunari Rakitnice puni su vodom do vrha, bistrom i plavom poput neba. Starica lokva, koja osim žabama nikome ne treba, naborana joj kora lišćem, algama i starošću. Žabe na travi upijaju zadnje sunce ljeta, a onda kao jedna, spas potraže pod vodom.
Zidovi i bunje svih naših polja i otoka, hodočašća su našoj najmlađoj i najrasprostranijoj baštini. Živimo na čipkama i meandrima od kamena, žile naše su zidovi, a skupa sa bunjama čine veličanstveni memento trudu i muci naših bliskih predaka. Mirisi svježih krčevina, opijaju poput vina.
Ljetna noć na kamenim pločama Rimske gusterne. Velika rasplamsana vatra obasjava mnoštvo nestrpljivih znatiželjnika. A kako i ne bi? Dolazi osobno bog vina Bahus otvoriti ovogodišnje Bakanalije i sa sobom vodi polugole plesačice, vješte artiste i gladne gutače plamena, te obilje hrane i pića prema receptima s rimskih trpeza.
Uz obijesni ples djevojaka, igru vatrenog bića i plamen što ga gutači vatre rigaju u tamu noći, prolazi svetkovina iz naše daleke prošlosti. U nama je zasigurno ostao miris Bakanalija, jer kako bi drukčije objasnili nastanak pjesme Večeras je naša fešta, večeras se vino pije ...