Sve je krenulo s didom Mikom, potom ocem Jurom, stricem Ivicom, bratom Nikolom pa je bilo nekako prirodno, kako nam je rekao, predstavljajući se Dean Arambaša, da i ja nastavim s tim.
- Jedino za sada moj i bratovi sinovi nemaju interes za boćanjem – na početku je rekao Dean Arambaša.
Premda svi u obitelji odlično igraju Dean je ipak bio „malo više“ odličan.
I kako je uzeo boću u ruke od nje se do danas nije odvojio. Kao dvadesetogodišnjak pozvan je u Boćarski klub Zrinjevac, koji je u tom trenutku bio jedan od najboljih europskih klubova.
- Dva dana proba su izvrsno protekla i uprava kluba mi je ponudila angažman. Budući da sam htio uz aktivno bavljenje sportom, pohađati i fakultet za fizičku kulturu, a trebalo je i nešto raditi... sve mi se to činilo malo preteško. U tim godinama još nisam odredio prioritete pa sam (nažalost) odbio angažman i vratio se ubrzo kući – nastavlja Dean.
Poslije tog "izleta" igrao je Dean prvu ligu u Bk Croatia Šibenik, a bacio je boću i za Bk Solaris. Trenutni je član Bk Šibenik 2020. U periodu igranja za Bk Solaris nekoliko je puta bio prvak županije u različitim disciplinama. Ujedno je bio prvak Dalmacije u "krugu" , te je 3 puta na prvenstvu Hrvatske zauzeo od 6. do 8. mjesta. Osvojio je također i brončanu medalju na Prvenstvu Hrvatske u disciplini pojedinačno klasično.
Ali Deana se može sresti i na nogometnim terenima. A i u pikadu također niže uspjehe. Prije nekoliko godina bio je prvak pojedinačnog prvenstva 2. lige Pikado saveza Šibensko-kninske županije te prije 6 godina nastupajući za Pk Vodice osvojio je 5 od 6 mastersa i jedno treće mjesto.
Ni teniski uspjesi mu nisu strani. U mladosti je osvojio nekoliko lokalnih turnira u tenisu.
Ali boćanje je prva ljubav. Zimi trenira nekoliko puta tjedno u Sportskoj dvorani Račice te se osvrnuo i komentirao kako je trenirati u mjestu koje nema svoj boćarski teren.
- Žao mi je što BK Vodice nema svoj otvoreni teren. To je kub kojem su domaći tereni van svog grada i u takvim uvjetima je teško napredovati. Također u boćanju, kao i svugdje su problem mlađi naraštaji. Posebno jer boćanje glasi kao sport za starije osobe. Uz ovakvo stanje u vodičkom boćanju u kojem je prosjek igrača 55 godina, a mlađih od 40 godina nema, neminovan je rasplet da za 20 godina neće imati tko igrati. Mislim da uz malo volje i upornosti se stvari ipak mogu promijeniti – dodaje Arambaša.
Ljeti dok miruje s boćanjem, ne miruje s radom. I to kao voditelj restorana u Vodicama.
- Malo je teško uskladiti posao sa sportom jer prvenstvo traje i kroz peti, šesti i deveti mjesec, a tada je turistička sezona u jeku – dodaje Arambaša.
A kad sezona završi i stavi ključ u bravu restorana vraća se svojoj ljubavi, boćanju.
