Martinina ljubav prema moru i podmorju rezultirala je i doktoratom na temu „Ocjena stanja ribolovnih resursa na području NP Kornati“.
Njena velika želja oduvijek je bila i da drugima prenese svoje znanje o životinjskom svijetu kornatskog podmorja. To se posebice odnosilo na djecu koju je željela upoznati sa svime što se dešava ispod površine mora. Stoga je prije desetak godina odlučila iskoristiti svoje spisateljsko umijeće i kroz edukativne slikovnice pričati im o ribama, hobotnicama, glavatim želvama,…
Da, i glavatim želvama. Jedna takva, koju je pronašla na obali mora u Jezerima, vrlo malena, bila je i „okidač“ da se Martina upusti u ukoričavanje svojih priča. Iznemoglu želvu njegovala je u svome domu dok se nije oporavila, a kroz to vrijeme njen sin David toliko ju je zavolio da joj je nadjenuo i ime Leonardo.
Upravo tim imenom nazvala je Martina junaka svoje prve slikovnice. Osim o ljepotama podmorja, pričala je murterska biologinja i o nekim ružnim pojavama. O otpadu, primjerice. Jer, valja djecu odmalena učiti o tome da mu tamo nije mjesto. Nakon priče o Leonardu uslijedile su i one o galebu Marku.
Kroz serijal slikovnica o njemu namjera joj je bila da djecu upozna sa nacionalnim parkovima i parkovima prirode u Hrvatskoj. Osim što su lijepo ispričane, Martinine slikovnice su i u vizualnom pogledu jako lijepe, a u tome je „svoje prste“ imala bilička ilustratorica Ivana Grimani.
Sinoćnje druženje sa vodičkom djecom dio je programa kojim se obilježava Mjesec hrvatske knjige., a sudeći po reakciji djece bilo je „pun pogodak“ pa se nadamo da će nas Martina još koji put posjetiti.
