INFOVODICE

16. 04. 2001 u Vodicama. Ispred župne crkve, na inicijativu akademskog snimatelja Šime Strikomana, održao se susret i snimanje 3. Milenijske fotografije čuvara Kristova groba - Žudija iz Dalmacije .

Uz Vodičke žudije okupili su se čuvari Kristova groba iz Tisnoga, Šepurina s otoka Prvića, Vrlike i Metkovića. Vodički žudiji su tema koja je Šimu Strikomana od najranijeg djetinjstva svojim dramatskim i vizualnim efektima oduševljavala, te je na najrazličitije načine bio sudionik tog vjerskog događanja.

Ta ideja je prepoznata i od strane turističke zajednice grada Vodica tako da je dogovoreno da susreti žudija ubuduće postanu tradicionalni u Vodicama na Uskrsni ponedjeljak. U slijedećim godinama broj sudionika ove manifestacije sve se više povećavao, a naziv "Susret žudija Dalmacije" prelazi u "smotru", a zatim i u "festival", te ima intenciju postati "međunarodni".

Uvidjevši da bi smotra nakon šest tradicionalnih susreta u Vodicama mogla postati monotona, te da bi se uskrsni običaji mogli pokazati i svima ostalim župama koje njeguju ovu pobožnu tradiciju, Strikoman je predložio da se svake godine ide u drugu župu, pa čak i u sredine gdje se ne njeguju takvi običaji, što bi uvelike doprinijelo očuvanju tradicijskih vrijednosti s time da se smotre svakako trebaju održavati na Uskrsni ponedjeljak jer je to državni praznik i svi su tada slobodni, a i ozračje je takvo da eventualno pomicanje sigurno ne bi pobudilo toliku pozornost. I tako se, nakon šest godina održavanja smotre u Vodicama, 2007. godine festival održao u mjestu Vid, pored Metkovića, 2008. u Šepurinama na otoku Prviću, 2009. godine u Kninu a deseti jubilarni 2010. u Župi Sv. Nikole u Metkoviću.

Zabilježen je rekordan broj žudijskih grupa, njih čak 17, a među njima i čuvari Kristova groba iz Vareša u BiH, što je ovom susretu dalo međunarodni karakter. 2010. Godine festival se održao u Tisnom.

Ovaj festival nije natjecateljskog duha i spada u neprofitne aktivnosti, u njemu nema pobjednika ni poraženih, u njemu su svi originali i svi sa svojim posebnostima ukazuju u čemu i jest smisao svega ovog, a to je očuvanje kulturne baštine i skretanje pozornosti na lokalne običaje koji pomalo nestaju, te građenje poštovanja i razumijevanja među kulturama. Kroz festivalski okvir pokreće se želja i potreba manjih mjesta da obnove svoje običaje, da istaknu ljepote kojima će se identificirati, da se natječu u originalnosti i skupnim projektima koji povezuju ljude. Poseban adut je različitost svake grupe, koje to trebaju pravilno iskoristiti, pokazati najbolje što imaju, pokazati svoju lokalnu različitost i tradiciju, te razviti svoje priče koje privlače, osvajaju goste, grade imidž i brand mjesta – destinacije.