Kada je Šime Strikoman prije deset godina na glavnom trgu u Vodicama okupio više od tisuću svojih sugrađana kako bi skupnim fotografiranjem obilježili ulazak u novi milenij, nije ni slutio kako će se iz te priče razviti cijeli jedan projekt poznat pod nazivom Milenijska fotografija. Povodom obilježavanja 10. obljetnice Milenijske fotografije i snimanja 219. Milenijske fotografije „Kruna bunara" razgovarali smo sa Šimom u njegovoj galeriji.Rođen sam 1. travnja 1957. godine na rivi, par metar od mora za razliku od drugih koji su u to vrijeme bili rođeni u Šibenskoj bolnici, tako da mogu kazati da sam "pravi Vodičanin" s osmjehom nam je kazao Šime.
Fotografiranjem se bavim od ljeta 1968. godine, kada mi je otac kupio prvi fotoaparat „Smena 8", a već na jesen sam se u Osnovnoj školi Vodice upisao u foto grupu učitelja Engelsa Alfireva, gdje zahvaljući njemu i ozbiljnim radom u toj grupi mogu kazati da je u tim ranim vremenima utrt put i ljubav za snimanjem i fotografiranjem.
Kada ste snimili prvu milenijsku fotografiju, jeste li očekivali da će izazvati toliko zanimanje?
Nisam očekivao da će se toliko razviti. Drago mi je da se uveo pojam „Milenijska fotografija" u svakodnevnom govoru i da sam ga ja smislio i pokrenuo.
Koliko ste snimili milenijskih fotografija i koliko je ljudi sudjelovalo u realizaciji njih?
Do sada je pod imenom Milenijska fotografija nastalo 218 fotografija, koje se dijele u različite tematske skupine: vatrogasci, sportaši, obitelji, firme.
U 10 godina postojanja Milenijske fotografije oko 400000 ljudi je sudjelovalo u snimanju i oko 500 ljudi u organizaciji snimanja.
Mnogima je nepoznata činjenica da Milenijska fotografija ima himnu, možete li nam kazati nešto o njoj?
Tekstopisac Dinko Škevin iz Šibenika je napisao pjesmu "Milenijske uspomene" koja objašnjava efekt snimanja Mileniskih fotografija. Kompozitor Dušan Šarac ju je uglazbio, a Đani Stipaničev zapjevao.
Koja Vam je milenijska fotografija najdraža?
Teško mi je odgovoriti na to često pitanje. Svaka mi je draga jer su ljudi na njima i vežu me lijepe uspomene na suradnju s tim ljudima s kojima nastojim biti u kontaktu, tako da ne bi izdvojio najdražu. Volio bih napraviti anketu, da javnost ocjeni koja im je najbolja.
Popularnost Milenijske fotografije seže i van granica naše domovine, što je sa Terrom Croaticom?
U zadnje vrijeme nisam snimao novu Terru Croaticu. Potrudit ću se ubrzo napraviti kompletno reizdanje i nadopuniti ju sa novim edicijama.
Prije dvadeset godina bili ste dio Televizije Vodice "TVVD".
Nas nekolicina smo osnovali Televiziju Vodice. Kao diplomirani filmski snimatelj, i sa svojom stručnošću bio sam pokretač trogodišnjeg projekta kroz kojeg je prošlo i sudjelovalo mnoštvo mladih ljudi. Neki od njih su postali i poznati novinari poput Zoltana Kaboka. U ona ratna vremena prvenstveno smo služili za informiranje građana i nosim jako lijepa iskustva iz tog vremena. Prije tri godine osnovali smo udrugu za medijsku kulturu TVVD, kojoj je glavni cilj bio digitaliziranje video zapisa iz arhive TVVD. Već tri godine u rujnu organiziramo projekciju filmova iz Domovinskoga rata u Kulturnom domu. Ove godine je prikazan moj film Vodice 91/92 koji je dojmio mnoge posjetitelje.
Možete li nam otkriti Vaše buduće ambiciozne planove?
Pošto sam diplomirani filmski snimatelj, najviše bi volio snimati Kino filmove. U današnje vrijeme je teže dobiti takav angažman, tako da sam odlučio kroz vlastitu produkciju razvijati projekt Milenijske fotografije do institucije.
Imate li vremena za sebe i obitelj?
Posao i život mi je jedno. Cijeli život jednako živim, radim i odgajam djecu. Supruga Edita radi sa mnom, često putujemo, skupa proživljavamo lijepe a i teške trenutke.
Razgovor vodili: Mladi novinari portala Infovodice