Stariji je to film, snimljen prije barem četrdeset i koju godinu, ali dobro se sićam večeri kad je prikazan u vodiškom kinu. Cilo misto se natiskalo, nisu nam tribale potvrde i atesti da smo negativni, i svi smo u toj spomenutoj sceni navijali za Farkaša, mada je lik kojeg je glumija Cavazza bija sasvim „pozitivan“.
A navijali smo za Farkaša zato što ga je glumija naš Jakov Ivas koji je odabran za tu ulogu zbog toga šta se u stvarnom životu u to vrime aktivno bavija boksom. I mada je u spomenutoj sceni naš Jakov nokautiran, čak ga je i hitna odvezla, mi smo ipak uživali gledajući svog čovika na velikom ekranu.
Osim boksom, Jakov je u mladosti igra i rukomet, a zadnjih trideset i dvi-tri godine veliki je ovisnik o tenisu. Igra ga gotovo svakodnevno i danas iako je u 76-oj godini. I igra ga jako dobro.
To je potvrdija i na Masters turniru najboljih veterana Hrvatske, odigranom prije desetak dana u Zagrebu. Osvoija je prvo misto i okitija se titulom najboljeg u našoj državi. A, virujte, iako se radi o igračima starima najmanje 70 godina, sve su to redom odlični igrači.
Znam u Vodicama i Šibeniku više dobrih igrača rođenih iste godine kad i Jakov. Radi se o 1946. godini. To su u Šibeniku Igor Labura i Kreše Baranović, u Zatonu (Murteru) Šime Marić i u Vodicama Krste Roca (Krstić), Jakov Ivas i legendarni Ivan Meniga. To je zasigurno najbolja generacija tenisača na ovim prostorima. Vodičko-šibenskim. Dvi godine stariji od njih je prof. Marijan Janković. Bjelovarčanin kojemu su Vodice u srcu. Upravo on bija je za vrime Mastersa uz Jakova. Kao navijač i savjetnik. A Marijana valja poslušati jer o tenisu puno zna.
Kad igrate tenis protiv Jakova morate biti spremni na balanje naprid-natrag jer on voli kratiti lopte, a ako te uspijete nekako vratiti onda odigra lob pa morate sprintati unatrag. I tako naizmjenice dok ne potpišete kapitulaciju. Jako zafrkan igrač. Naš Jakov Adamov. Koji ne zna šta je to umor. Moga bi igrati od jutra do navečer bez problema.
Igra Jakov dobro i košarku. Vjerojatno nema nikoga ko je odigra više basketa jedan na jedan sa Draženom. Je, baš sa tim Draženom. Jedinim i jedinstvenim. Jer, Jakov je godinama radija u dvorani na Baldekinu pa je bija pri ruci Draženu kad bi on doša na svoje ranojutarnje dodatne treninge.
Dogodine ću se sititi Jakova kad iz gradske uprave pozovu na predlaganje osoba koje zaslužuju priznanja i nagrade. Jakov ju je zaslužija zbog svojih sportskih uspjeha. A bija je i na raspolaganju i svome mistu i narodu kad god je tribalo. Kao darivatelj krvi, sudionik radnih akcija i kao branitelj.
Sritan zbog osvojenog Mastersa, Jakov je za subotnje poslipodne priredija malu zakusku u Teniskom centru Imperijal. U tome će mu roštiljanjem pomoći Fabijan (Šprljan), Damir (Petrov) i Lovre (Birin). Kako su sad u modi potvrde, i u ovom slučaju očekuje se od gostiju da je ponesu. U potvrdi mora stajati da njen vlasnik svakodnevno probala ili prohoda barem tri kilometra. S tim u vezi upućujemo vam poziv da se odmaknete od kauča i preskočite pokoje vijesti. Bit ćete zdraviji i puno bolje ćete se osjećati.
Jakove, bravo za pobjedu na Mastersu!