Svakodnevna navika održavanja tijela i uma – brzo hodanje, Ivi Pelajiću je postala ovisnost i stil života. Pojava Corona virusa i ograničavanja kretanja ovog je poduzetnika motivirala da otkrije sasvim novu aktivnost.
- Na početku navika, sada ovisnost – započeo je Ivo Pelajić razgovor.
Kako je brzo hodanje jedna od jednostavnijih tjelesnih aktivnosti koja zahtijeva samo volju i upornost Ivi nije dugo trebalo da ova disciplina postane njegov stil života.
Brzinu hoda Ivo je prilagodio vlastitoj kondiciji. Kako je svakodnevno hodao tako mu se korak sve više ubrzavao, a duljina rute povećavala.
- Na početku sam hodao nekoliko kilometara; najčešće od 4 do 5, dok danas prohodam dnevno od 12 do 15 km – dodaje Pelajić.
Uz privatno poduzetništvo u kojem je dugi niz godina, bavi se i obiteljskim i poljoprivrednim poslovima, tako da mu brzo hodanje ne predstavlja samo rekreaciju, već i odmak od svakodnevnih obveza i briga.
- Uvijek šetam kasno poslijepodne ili rano uvečer poslije obavljenih svih poslovnih i ostalih obaveza. A, i za mene je to najugodnije vrijeme za hodanje – rekao nam je Pelajić.
Najčešće hoda sam, ali ponekad zna i brzo prohodati u društvu. Osim ekstremnih oborina, nikakve druge vremenske neprilike nisu ga spriječile da prohoda svoju rutu.
- Imam tri rute koje koristim. Zimska ruta ide od plaže od Prvinske rive pa sve do Srime. Proljetna ide prema Tribunju, usponu na Sv. Nikolu i dalje za Sovlje, dok ljetna ruta ide do Gospe od Karmela na Okitu – nastavlja Pelajić.
Svaka ruta je priča za sebe i žao mu je što se malo ljudi bavi ovom aktivnošću s obzirom da, prema njegovom mišljenju, imamo optimalne klimatske i infrastrukturne uvjete.
A, dok se drugi odluče okušati u brzom hodanju, Ivi je plan da i dalje svakodnevno hoda, trči i vježba.