Za ovog se načitanog vremešnog gospodina može slobodno kazati da je hodajuća enciklopedija. Raspolaže zaista zavidnim znanjem iz raznih područja, od medicine, anatomije i tehničkih znanosti do najvećih svjetskih književnih klasika i svjetske politike. Ipak, najviše ga zanima znanstvena literatura, ali čita i povijesne knjige i romane... U knjižnici, u koju navraća 2-3 puta tjedno, često ga pitaju za savjet, preporuku, recenziju i kažu da je uvijek vrlo realan.
Dok je pedesetih godina prošloga stoljeća služio vojsku nije išao niti na ručak nego je ostajao čitati. Već je 24 godine u mirovini i otada najviše čita i do 300 stranica dnevno. Kaže da mu je knjiga najbolji prijatelj.
Čitati je oduvijek volio, ali nije uvijek mogao.
„U mladosti se teško živilo, pa sam izučio zanat i odmah počeo raditi. Puno sam se naradio u životu; 18 godina u Kombinatu, 15 godina u građevinskom poduzeću, pa kao autoelektričar do ponoći, a nekad i po noći."
Ovaj simpatični svestrani gospodin 22 je godine u Vodičkoj glazbi svirao trubu, a ljubav prema glazbi prenio je i na dvojicu sinova.
Šjor Ivo, kako ga u knjižnici zovu u mladosti je honorarno radio i kao kino-operater u kinu u Vodicama. Upravo je tamo upoznao svoju jedinu i najveću ljubav, suprugu Kate. Vjenčali su se u veljači 1961.
„Bili smo u braku 43 godine, 7 mjeseci i 1 dan. Moja Kate bila je najbolja žena na svitu. Ja sam radio, a ona je držala sve komande od kuće. Nikad se nismo posvađali. Imala je nažalost bolesno srce."
Gospođa Kate preminula je prije 12 godina, a šjor Ivo je na groblju posjećuje svaki dan. Bilo ljeto, bila zima ovaj vremešni gospodin svaki dan pješači od kuće do groblja i natrag.
Osim problema sa sluhom, zdravlje ga odlično služi. Kaže da je to zato što se nikad ne ljuti, ne sekira i zato što malo jede. Samo onoliko koliko mu treba.
Zbog slabijeg sluha ne gleda televiziju, osim ponekad neki film. On svoje vrijeme ipak najradije provodi uz knjigu.