Potres magnitude 6.4 koji je koncem prošle godine skoro u potpunosti razorio grad Petrinju i okolna naselja, nije razorio ono najveće u ljudima; plemenito srce i dobrotu.
I baš ta dobrota i plemenitost se pokazala u gotovo svakom od nas, pa tako i u našim Vodičanima. Organiziranje kuhinje za Petrinjce i lokolno stanovništvo pogođeno razornim potresom potaknuli su poznati hrvatski chefovi, a Zoran, Hana, Ante i Davor, vodički ugostitelji i kuhari su ih odmah kontaktirali i odlučili se za put Petrinje.
Skupili su samo osnovne stvari i krenuli u srijedu. Mada nisu ni znali što ih čeka na terenu, te kakva će ih situacija zateći, znali su da žele pomoći i to je bilo jedino važno.
- U kombiju smo zajedno putovali moja supruga Hana, moj kuhar Ante Ledenko, te Davor Šušak Skafe, vlasnik restorana Adria. Krenuli smo rano u srijedu i kada smo došli u Petrinju, u reševinu od grada nismo mogli vjerovati što gledamo. To je strašno, uistinu strašan prizor – započeo je Zoran Fistonić.
Tisuće ljudi bez domova, bez hrane, bez osnovnih životnih potrepština je bio prizor koji ih je dočekao. Ali oni ljudi plemenita srca, volonteri, vatrogasci, navijači, Crveni križ i mnogi drugi „obični“ ljudi i organizacije, bez imalo pomoći države su ako ništa drugo svakodnevno svima nastojali osigurati topli obrok.
- Zavrnuli smo rukave i u improviziranom šatoru svakodnevno, uz koordinaciju hravtskih šefova, koji su vrlo dobro i organizirano radili taj posao, pripremali tople obroke i kuhali za Petrinjce i lokalno stanovništvo. Namirnice su bile donirane i bilo ih je dovoljno da svatko dobije obrok. Na našem punktu smo svakodnevno kuhali i pripremali oko 2500 porcija tople hrane i davali svima kojima je to bilo potrebno – nastavlja Fistonić.
Neka je hrana već pripremljena stizala do njih pa su ju Vodičani samo pakirali u plastične ili aluminijske posude i u organizaciji s drugim volonetrima i udrugama dostavljali do potrebitih. Hrana je dolazila iz cijele Hrvatske, a i veliki broj kuhara stalno je pristizao iz Dalmacije. Bilo je Makarana, Splićana, Šibenčana, Trogirana i mnogih drugih na što su svi iznimno ponosni. Radili su sve što se od njih u datom trenutku tražilo samo da pomognu.
- Mi smo kuhali u velikom loncu, doniranom iz splitskog Škvera. Mada smo samo u školi učili kuhati ovako velike količine hrane, sve ono što nama je trebalo je bilo tu; namirnice smo imali, a uz dobru volju i pomoć iskusknijih kolega svatko je dobio svoj topli obrok – dodaje Fistonić.
Za vrijeme boravka u Petrinji stanovali su kod prijatelja obitelji Fistonić pokraj Siska. Iako su sada u Vodicama i iz Petrinje su se vratili u subotu kasno navečer, ukoliko bude potrebno opet će otići gdje treba.
Navodno, sada svu organizaciju preuzima država na sebe tako da su za sada Vodičani kod kuće.
- A ako bude potrebe idemo bez razmišljanja opet. Premda tlo i dalje podrhtava u Petrinji i usitinu tjera strah u kosti, posebno lokalnom stanovništvu koje je prošlo strahotu razornog potresa, skromnost i dobrotu ni jedan potres ne može uništiti.
Ljudima je tamo samo važno da dobiju svoju porciju hrane, ma štogod to bilo i nešto pojedu – zaključuje Fistonić.
I upravo to govori o veličini ljudi i skormnosti u njima, a o nama kao narodu jednom je netko rekao da jesmo mali narod ali VELIKA srca. I baš to veliko srce se svaki puta kada je trebalo pokazalo u svima od nas.