Na pitanje jesam li dobila gospodina Žorža veselo s druge strane čulo se:
- Taj sam. Zovem se Veljko Sijerić Žorž. Iz Zagreba sam i Vodice sam otkrio još u ranom djetinjstvu kada sam dolazio s ocem. Zavolio sam ih, sagradio sam kuću ovdje i svake godine dolazim s prvim toplijim danima i ostajem sve do jeseni – predstavio se Žorž.
I tako punih sedam desetljeća. A posljednja tri desetljeća ne dolazi samo da uživa u ljepotama Vodica, mora i sunca već i da svojih ruku djelo predstavi široj publici.
- Tijekom ljeta sam na trgu pokraj Bunara svaku večer. Ono što zamislim i napravim. Kampanel, brodić, crkvu, svjetionik, kapelicu, kućicu, bunar... Sve osim portreta. Nemam oko za to – dodaje Žorž.
Ljudi zastajkuju i sa zanimanjem gledaju kako iz običnog komada siporeksa nastaje sve što mašta stvaratelja Žorža zamisli. Posebno zanimljiv im je način izrade.
- Dolazim s već udubljenim komadima siporeksa i na licu mjesta ga dovršavam. Ljudi često s nevjericom promatraju radove misleći da koristim stroj za izradu. A stroja nema; stroj su moje ruke. A služim se rašpom, dlijetom i nožićima kako bi udubio ili izravnao neki dio. Mladi me također znaju upitati oko načina izrade ili materijala, mada su starije osobe češći gledatelji i kupci. Onima koji žele znam dati komad siporeksa da probaju sami izraditi nešto - dodaje Veljko.
A sve je krenulo.
- Bio sam kod prijatelja koji je od komada siporeksa izrađivao kamiončić. Uzeo sam komad i pokušao sam izraditi isto. Nije mi se posebno svidio, pa sam pokušao brodić. Bio sam zadovoljan i nastavio izrađivati. I evo me. Trideset godina poslije na istom mjestu u Vodicama. Na početku je siporeks bio sive boje, a posljednjih godina je bijele. Pokušao sam ga bojati kako bi dobio radove različitih boja, ali nije uspjelo; tako da su svi radovi bijeli – dodaje Žorž.
Nije pohađao nikakve tečajeve niti se školovao kako bi usavršio svoj hobi. Član je Likovne udruge More, ali nije imao niti jednu izložbu s radovima. Nema ni namjeru.
- Nisam umjetnik, konobar sam. Ovo radim jer volim, a i skrati mi dane. Star sam već – veselo nam je za kraj rekao.
Zimi dok je u Zagrebu pjeva u zboru i druži se sa svoja dva unučića. A ljepše od tog mu nema.
