Zove se David Petrov - Kju, godine nije otkrio, ali smo saznali na što je ponosan.
- Nadimak Kju naslijedio sam od oca Grge, a inače, nadimak je nastao kao svojevrsna derivacija na pjesmu „Susie Q“ i nekako sam preponosan na taj nadimak. Starijim generacijama poznatiji će biti nadimak „Bunjar“ koji obiteljski nosimo – rekao je na početku Kju.
A o godištu dodao.
- O godištu bez godišta: prve životne uspomene evociraju mi iz ratnog skloništa kod Bumbinih gdje sam igrao tada prigodni pa-pa – dodao je Kju.
Znamo da voli knjige, društvo, a najviše od svega putovanja.
Prošao je gotovo cili svit, ali bez jednog ne može. Sela.
I to duže od mjesec, dva. A ako se dogodi duži period da ga nema, nije nešto dobro. Diplomu ekonomista je stekao studirajući u rodnom Zagrebu, Ljubljani te u Bordeauxu u Francuskoj. A za magistriranje je odabrao, po njemu, simpatičnu Ljubljanu. Uz simpatičnost, slovenska metropola, mu je pružila mogućnost međunarodne razmjene studenata. I zahvaljujući tome, dobio je priliku živjeti u Francuskoj.
- Meni najintrigantnijoj europskoj zemlji. Od tinejdžerskih dana san mi je bilo otići na grob Jima Morrisona u Parizu. Francusku obožavam i uvijek joj se rado iznova vraćam. Svašta se nešto tamo može vidjeti i naučiti. Bitno je samo dobro gledati – savjetuje Kju.
A ljubav prema putovanju seže mu još u djetinjstvo.
- Tijekom odrastanja upijao sam različite informacije od okoline, s bratićima Pjerom i Antom obožavao sam gledati pustolovne filmove, slušao sam očeve avanture s njegovih putovanja po Europi – nastavlja Petrov.
Za peti rođendan od majke je dobio veliki svjetleći globus i dječju enciklopediju koje je idućih desetak godina često vrtio i listao maštajući „kako bi bilo biti tamo?“
I jednom je stigao “tamo“.
Nekad češće, nekad rjeđe, ali gotovo stalno je “tamo“.
- Skočio sam “bombu na glavu” u sva tri svjetska oceana i nogom kročio na sve osim dva svjetska kontinenta. Imao sam prilike biti na bezbroj fantastičnih mikro lokacija i upoznati mnoštvo intrigantnih i zanimljivih osoba te bih o tim zgodama mogao danima pisati. Svakako bih izdvojio recentno putovanje u centralnu Ameriku gdje sam kroz tri mjeseca proputovao veliki dio Meksika te susjednih mu država Belizea na karipskoj obali kao i fantastične i neizmjerno uzbudljive Gvatemale – prisjeća se Kju.
Na tom putovanju sa svojim prijateljima Borisom i Marijom je proživio nezaboravne dane gdje je posjetio Mexico City-a, misteriozne piramide koje su ostavile ugašene civilizacije Azteca i Inka, zabačena hippy mjesta u meksičkim planinama i na obalama Tihog oceana, mondene plaže i gradove na karipskim obalama, piratske utvrde i uvale. Zabavljao se Kju s prijateljima i po džunglama, razgledavao aktivne vulkane u Gvatemali, ludovao po Belizeu.
- Zaista ne znam što me više oduševilo – nastavlja Kju.
- Za duža putovanja po nepoznatim zemljama bitan je boravak u hostelima gdje se mogu upoznati zanimljivi putnici te se može ugrabiti mnoštvo informacija i prilika za samu destinaciju boravka – savjetuje Kju.
Ali nisu mu sva putovanja i sva mjesta koja je posjetio pozitivno iskustvo.
- Konkretno u Gvatemali i Meksiku. Jednom prilikom bili smo opljačkani od strane nacionalne vojske pod prijetnjom automatskim puškama koje su nam bile uperene u glave. Drugom smo pod prijetnjom oružja morali koristiti taxi prijevoz koji je u vlasništvu kartela. Međutim sve je to dio procesa putovanja i baš zbog toga je prelijepo sa svim svojim svijetlim i tamnim stranama jer uvijek vodi do nekog zaključka – dodaje Petrov.
Bio je Petrov i na El Camino de Santiago ili Putu Svetog Jakova, najpoznatijem katoličkom hodočašću na svijetu, koje broji približno 800 kilometara pješačenja kroz jedan dio Francuske, te čitavom sjevernom Španjolskom do grada Santiaga de Compostele na obali Atlantskog oceana.
Na put je krenuo bez razmišljanja jer nije mogao odbiti poziv njegova prijatelja Tomislava Krpine.
- Krajem srpnja prošle godine sasvim slučajno sam se našao u jednom zagrebačkom kafiću s Tomislavom. On je jedna od zanimljivijih ličnosti u mom životu te nije bilo opcije da se ne odazovem pozivu na mjesec dana pješačenja. U sljedećih desetak dana osigurali smo logistiku, isplanirali put i poletjeli prema Francuskoj, na ono što će se ispostaviti kao još jedno putovanje, koje će mi ostati utisnuto u sjećanju do kraja života – nastavlja David.
Kroz skoro mjesec dana pješačenja upoznali su stotine srednjovjekovnih gradova te veliki broj interesantnih hodočasnika. Tempo hodanja im je bio između 20 do 40 kilometara po danu, ovisno o terenu i vremenskim prilikama, a spavali su gdje stignu.
- Spavali smo posvuda; od utočišta za hodočasnike do prašnjavih podova u potkrovljima starih gotičkih katedrala. Svakako su mi upečatljive uspomene impozantnih krajolika koji su se izmjenjivali, kupanja u rijekama i potocima, hrane i vina koja smo imali prilike isprobavati na putu, lokalnih fešti na koje bi nailazili, utrka s bikovima i čitavog folklora koji nas je dočekivao na putu kao i more kvalitetnih konverzacija koje sam imao duž puta s prijateljem – prisjeća se Kju.
Prošli tjedan se vratio iz Andaluzije u Španjolskoj, a plan mu je u naredne dvije godine posjetiti Kolumbiju i Brazil.
Zacrtao je Kju sebi i Japan.
- S prijateljem Tomislavom razgovaram o novom hodočašću u Japan na otok Shikoku. Na hodočašću bi uz 1200 kilometara pješačenja prošli kroz 88 drevnih japanskih hramova – za kraj je rekao svjetski putnik David Petrov - Kju.
A prošao bi Kju i više hramova i propješačio više kilometara da stigne u njemu najlipše i najspecifičnije misto na svitu. U svoje Selo.
