Piše: Ivica Bilan / Foto: Marjeta Ivas i Martina Tabula
Prije pet godina krenula je iz Gradske knjižnice Vodice priča nazvana „Pijat zeja“. Već prvo okupljanje ljudi koji su se „našli“ u toj priči pokazalo je da postoji ogroman interes za takvo nešto. Skupilo se tada u multimedijalnoj dvorani Knjižnice barem sedamdesetak osoba. Došli iz svih krajeva naše županije. Da isti interes postoji i pet godina kasnije, vidi se iz činjenice da se i proteklu subotu u Mrdakovici okupio otprilike isti broj zaljubljenika. Okupio se kako bi na terenu, u jednom od vodičkih polja, naučili nešto novo i razmijenili svoja prijašnja iskustva.
Ovog puta bilo je i osoba koje su pristigle iz susjednih županija. Pogoto iz nama južnije Splitsko-dalmatinske. Bilo ih je iz Splita i iz Runovića. Uglavnom članova Planinarskog kluba „Gojzerice“. Botaničke sekcije Kluba. Među njima svakako moramo spomenuti gospođu Mladenku Puljiz s kojom Martina već nekoliko godina surađuje. Mladenka drži radionice o samoniklom bilju, a piše i knjigu o tome. Na ovo branje samoniklog bilja došla je s namjerom da usporedi ono koje raste u imotskim s ovima koja je zatekla u vodičkim poljima. Sa sobom je ponijela neke primjerke i pokazat će ih stručnjacima iz splitskog Mediteranskog instituta za istraživanje života.
U ovu vodičku priču o „dibjem zeju“ aktivno se uključio i dr. Stribor Marković, jedan od najcjenjenijih stručnjaka na polju fitoterapije i aromaterapije u Hrvatskoj (i šire). On je autor i idejni začetnik portala Plantagea.hr – web stranice posvećene ljekovitom bilju i prirodnoj kozmetici. Uvidio je dr. Marković da i u Vodicama postoje „ovisnici“ o bilju koje raste u polju pa redovito prati sve što se događa s ovom našom pričom o „dibjem zeju“. Čini se da ga je „tustača“ posebno zaintrigirala.
O njoj i svemu što raste u vodičkim poljima puno bi mu mogao ispričati Ante Sladoljev-Gujo. Upravo on najvažniji je Martinin „saveznik“ u provedbi terenskog dijela ove priče. Puno zna o ovoj temi i voljan je pomagati. Neumorno. A, puno zna i o tome kako najbolje pripremiti ubrano „dibje zeje“. Pripremao ga je i u subotu. Pomagale mu u tome supruga Tehana i gospođa Neda Fržop, na čijem imanju se i okupilo brojno društvo. Njoj i suprugu Tonču idu posebne zahvale za domaćinstvo. Kuhale su se grzuja i tustača, a bilo je neizbježne pulente i dvije vrste namaza od „dibjeg zeja“. Pripremili ga Gujo i Tehana. Pokazali su i kako se kuha „mišanca naživo“. Kojim riječima ih pohvaliti?! Hm, hm,…
Uglavnom, bilo je jako lijepo. A, i nebo se u subotu smilovalo. Martina ga zamolila…
I, naravno da je ono o ministrici Martini bila šala. Jer, ona i politika nikako ne stanu u istu priču.
