Kao i uvijek, dobro raspoloženi te naoružani željom za avanturu kao i potrepštinama koje dobro dođu uz put, krenuli smo našom obalom prema Rijeci gdje smo i prenoćili. Ugostili su nas naši prijatelji iz MK Veterani, koji su nas okrijepili i priuštili konak u prostorijama njihovoga kluba.
Sutra smo nastavili prema Veneciji, koju smo dobro obišli i pošteno poslikali. Svi smo bili zadovoljni viđenim jer Venecija ne ostavlja ravnodušnim čak niti one koji su i već više puta bili tu. Prenoćište smo pronašli nakon još ugodne vožnje u Castelfranco Veneto.
Nakon toga je u biti i počela prava dolomitska avantura koja je uključivala prolazak kroz brojne prekrasne gradove kao i prolaske legendarnim prijevojima. Nizali su se gradovi Cavareno, Bolzano, Vipiteno, Canzei, Cortina d'Ampezzo, itd.
Prijevoji koji su bili otvoreni za promet i koje smo uspjeli proći bili su potpuno zimskog ugođaja, što nije čudno niti ljeti, a kamoli sada, za područja od nekoliko tisuća metara nadmorske visine. Bili su to Jaufenpass (Passo di Monte Giovo), zatim Passo Pordoi, Mendel pass i možda još poneki kojemu nismo vidjeli ime zbog leda i snijega na tabli pa se nismo niti stali poslikati ;))
Nakon vrhunca, tj. prijevoja Dolomita koje smo uspjeli proći – krenuli smo prema kući put Slovenije. U Sloveniji smo prenoćili u simpatičnom mjestu Črni Kal, te sutradan nastavili krstariti priobalnim područjem prema Poreču gdje nas je dočekala i ugostila naša bajkerica i prijateljica Alenka.
Nakon okrijepe, nastavili smo krstariti našom magistralom, te smo se u predvečerje sretno vratili doma i kao i uvijek pogostili na večeri koja nas je čekala kod našeg suputnika Šimuna, a puno više o ovoj turnejici doživjeti ćete prolistavanjem fotografija u prilogu.
Pozdrav! Mk Okit
