- Igrao sam u prvoj momčadi GKK Šibenke dok su još bili u nižim ligama, ali i u sezoni kada su napravili iskorak u najelitniji rang hrvatske košarke. Trenirao sam košarku 9 godina do odlaska na fakultet u Zagreb. Prve tri godine studija igrao sam i u Zagrebu. Nažalost, nakon ozljede desnog stopala morao sam završiti igračku karijeru - rekao nam je Toni Čićin-Šain.
Iako je već u Šibeniku započeo svoje prve sudačke korake, na drugoj godini fakulteta krenuo je ozbiljnije u sudačke vode. S vremenom se studentski posao pretvorio u veliku ljubav zahvaljujući kojoj petu sezonu uživa u svojoj profesiji. Biti sudac nosi mnogo stresa i ponekad problema, najsigurnije i ispunjenije se osjeća kad istrči na teren i zasvira pištaljkom.
- Trenutačno sudim drugu mušku i žensku ligu Centar, kao i sve niže seniorske lige, sve kategorije u mladim uzrastima, studentske lige, amaterske lige, međunarodne turnire mladih uzrasta, kao i završnice nekih mladih kategorija prvenstva Hrvatske. Iako nemam sudačkog uzora jer je to malo drugačije kod nas sudaca nego kod sportaša, cijenim i poštujem rad svih ljudi u ovoj profesiji. Ali, ako bih baš nekog morao izdvojiti definitivno bi to bio Luigi Lamonica, apsolutna legenda europskih košarkaših sudaca te Sreten Radović koji je proteklih godina po mom mišljenju najbolji hrvatski sudac - nastavio je Toni. 
Svaka nova utakmica za ovoga dvadesetpetogodišnjaka predstavlja novi izazov. Ali, utakmice koje su, prema njegovom mišljenju, bile igrački najkvalitetnije su bile prijateljske utakmice ekipa iz Premijer lige.
Daleko najzanimljiviji i najnapetiji derbi na kojem je sudio je bio derbi B1 Lige Centar prošle sezone u kojoj se direktno odlučivalo koja od dvije ekipe ide u višu ligu.
- Teško je reći što je bolje biti košarkaš ili sudac. Obje profesije imaju svoje prednosti i nedostatke. Moja priča s igranjem košarke je završila, ali zahvaljujući suđenju i dalje sam u sportu i to je ono što mi je najvažnije i što me ispunjava. Plan mi je da u budućnosti nastavim raditi kao i do sada i sudim što kvalitetnije. Volio bih doći do Premijer lige ili možda međunarodnih voda, ali dug je to put i potrebno je puno truda i rada. Međutim, nikad se ne zna - zaključuje mladi ambiciozni sudac.
Suđenje je vrlo teška i kompleksna profesija, koja unatoč tome pruža mnogo lijepih trenutaka, poznanstava i uspomena koje ispunjavaju život. A tko voli sport i želi biti dio njega, suđenje mu pruža tu mogućnost - za kraj je poručio Toni.