Moći se likovno izraziti trodimenzionalnim oblicima i tijelima – tzv. skulpturama je ne samo umjetnost oblikovanja volumena u prostoru kako bi se po definicij nazvalo kiprastvo, već je to umjetnost stvaranja, umjetnost koja dolazi iznutra. I baš po tome je poznat mladi Vodičanin, kojeg smo između obveza oko studiranja ulovili u rodnim Vodicama.
- Studiram na akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Trenutno sam na četvrtoj godini tj. prvoj godini diplomskog studija. Završio sam i preddiplomski studij likovne pedagogije. Prve godine diplomskog pristupio sam smjeru primjenjenih umjetnosti koji je usmjereniji na samu praksu a ne teoriju što mi i više odgovara. Obaveze oko učenja idu svojim tokom posebno ove godine koja je zanimljiva jer je slobodniji pristup prema nastavi i umjetničkom radu i procesu – započeo je Nino Juričev-Barbin svoju priču.
Strast prema umjetnosti privlačila ga je već od rane dobi, ali se tek ove godine u potpunosti oslobodio u stvaranju svojih djela. Uz kiparstvo bavi se i slikarstom.
- Obje grane imaju svoju individualnu komunikaciju. Oduvijek me zanimalo oboje, jer i kiparstvo i slikarstvo, premda obje umjetnosti, imaju drugačiji način izvođenja i samim time različite misaone procese i pristupe radu. Moj slikarski rad je uglavnom miješani medij u kojem koristim akril, ulje, kredu, ugljen i akvarel – nastavio je mladi umjetnik.
Kod kiparstva najčešće koristi metal, čelik, aluminij, drvo ili predmete koji su mu zanimljivi. Na svoj način ih uklopi u rad; ponekad promišljeno, kalkulirano i smireno, a ponekad intuintivo, slobodno i energično.
- Sva moja djela su mi posebna ali bih od slika izdvojio diptih „Odiseja o Pravokutniku“ i sliku „Ribarov prijatelj.
Od skulptura bih istaknuo skulpturu „Bez Naslova“ koju sam radio u kolaboraciji sa cijenjenim umjetnikom i akademskim profesorom Goranom Štimcom. Skulpturu smo radili u Mađarskoj u malom mjestu Marokföld. Visoka je 5-6 metara, te je rađena od drvenih greda i trajno postavljena u prirodi, što ju čini uistinu posebnom. Od vlastitih skulptura bih izdvojio „Brod“ rađen od dijela kormila i materijala koje sam našao po ateljeu – nastavlja Juričev-Barbin.
Inspiraciju pronalazi u sebi i svakodnevnom otkrivanju novih načina pristupa prema stvaranju umjetničkog rada.
- Stvaram zato što imam poriv stvarati fizičke oblike koji ne moraju imati ni ime ni objašnjenje ni funkciju. Sve to prepuštam, ako je potrebno, promatraču moje umjetnosti. Moja djela ponekad sama izbiju na površinu. U tim trenutcima mi ne treba dugo vremena, a ponekad se trebam pomučiti da dođem do onog željenog. U konačnici najbitnije je samo stvarati – nastavlja Nino.
Do sada je osim nekoliko klasičnih izložbi na akademiji imao i jednu samostalnu izložbu u studiu Habitat u Vodicama, gdje djela ovog umjetnika još uvijek imate priliku vidjeti. Prisustvovao je brojnim kiparskim i slikarskim kolonijama u Istri i Mađarskoj, a ono što ga posebno veseli je izložba koju planira u Beču i Dresdenu.
Iako je na studiju u Rijeci praznike i vikende rado provodi u rodnim Vodicama, a uz sve obveze Nino se stigne baviti biciklizom i elektroničkom glazbom.
Kada samo ga upitali za planove za budućnost bez puno razmišljanja nam je rekao
- Budućnost nosi svoje i nepredvidljiva je poput mora. Svi smo mi kormilari vlastite sudbine, te se ja još uvijek trudim usmjeriti svoj kurs.
A mi vjerujemo da će ga usmjeriti na pravi put.
