22. lipnja u Republici Hrvatskoj slavi se Dan antifašističke borbe. Njime se obilježava spomen osnutka Prvog sisačkog partizanskog odreda 22. lipnja 1941. godine u šumi Brezovica kod Siska. Povodom tog dana razgovarali smo s braćom Šprljan, Emilom i Edvardom, prvi je bio dugogodišnji lektor na Zadarskom sveučilištu, Vodičanima poznat i kao glazbenik i kantautor, a drugi dugogodišnji novinar, urednik zadarskih medija i Dopisništva Slobodne Dalmacije u Zadru. Govorili su nam o potrebi njegovanja tekovina antifašizma, te se osvrnuli i na knjigu njihova strica „Moj put iz Vodica u Vodice – zapisi svjedoka vremena od 1937. do 1947.“, koje su oni urednici.
- Antifašizam je u temeljima moderne humanističke Europe i svijeta. Ideje o nadmoćnoj rasi i o rasama koje su nižeg ranga i koje treba istrijebiti su dale uzmaha nacistima i fašistima u doba ekonomske krize 20. stoljeća. Takve ideje su se lako primile kod neobrazovane mase koju su ideolozi znali kontrolirati i usmjeravati radi ostvarenja ciljeva velikog kapitala ili osvajačke politike nekih zemalja – na početku su rekli Šprljani.
Ujedno, naglašavajući da se prošlost ne smije zaboraviti.
- Jer treba njegovati tekovine antifašizma koji je nanio povijesni poraz nacizmu i fašizmu kao ideologijama, politici i osvajačkim težnjama. Postoje pozitivne ideje u napretku čovječanstva kao što su jednakost, bratstvo i sloboda svih ljudi, što je istaknuto još u velikoj Francuskoj revoluciji. Novim generacijama je potrebno ukazati na to koliko su ideologije koje propagiraju rasne zakone u suprotnosti s jednakom vrijednosti svih ljudi, rasa i nacija i s pravom svih ljudi na dostojne životne uvjete. Treba uputiti mlađa pokoljenja u to kako se brani svoja zemlja i izvući pouku iz toga kakav kraj su doživjele vođe tih fašističkih pokreta te kako su završili naredbodavci i izvršitelji najgroznijih zločina u povijesti kao i njihove sluge, izdajnici. Ne samo u tadašnjoj Jugoslaviji, nego i u cijelom svijetu. Poznavanje povijesti nam pomaže u lakšem razumijevanju događaja koji se događaju za našega života. Pitanje je što mi možemo i hoćemo uraditi sa svojim znanjem. Po tom pitanju, Vodičani su znali pravilno reagirati na osvajače i 1941. godine, a isto tako i 1991. godine. Svaki osvajački rat je, prije ili kasnije, osuđen na propast. Za ljudsku vrstu nema napretka u ratu i nasilju, nego samo u ljubavi, slozi i suradnji – smatraju braća Šprljan.
Na knjizi, na zapisima svoga strica Nevina „Moj put iz Vodica u Vodice – zapisi svjedoka vremena od 1937. do 1947.“, koja je nedavno promovirana u Vodicama, Emil i Edvard Šprljan radili su tri godine i na kraju javnosti predstavili knjigu na punih 600 stranica, zajedno s prilogom u kojem su i imena 1494 Vodičana koji su otišli u partizane, bili žrtve fašističkog terora, podaci gdje je tko poginuo, tko je sve bio zatvaran u logorima ili morao ići u zbjeg u El Shatt u Egiptu . Knjiga je to o Vodicama iz predratnog i ratnog vremena te o ratnom putu jednog od mnogih mladih Vodičana.
A razlog zašto su se odlučili na izdavanje je:
- Smatrali smo da je ogroman materijal koji je naš stric prikupio vrlo vrijedno svjedočanstvo. Potrudili smo se od golog teksta napraviti knjigu, a Grad Vodice nam je u tomu pružio presudnu podršku financiranjem cijeloga projekta i izdavanjem Nakladnik je Pučko otvoreno učilište Vodice i knjiga se može besplatno dobiti. Dijeli se na blagajni kina u Vodicama, a moguće je da dogovorimo promociju knjige u Zagrebu i Splitu, jer prema informacijama koje su došle do nas, za to ima interesa – dodaju Šprljani.
Kakve su dosadašnje reakcije čitatelja?
- Voljeli bismo uputiti čitatelje u neke fenomenalne stvari u knjizi Moj put iz Vodica u Vodice. Osim osnovne priče o doživljajima autora, postoji i izvanredan opis načina života Vodičana toga vremena. Napredne ideje o borbi za pravednije društvo, borbu protiv nacizma i fašizma su ispričane onako kako ih je autor kao mladić tada doživljavao. Knjiga se može čitati kao uzbudljivi ratni roman s ogromnom razlikom između nje i ratnih romana. Naime, u ovoj knjizi su svi likovi stvarni ljudi, nema izmišljenih. Neki od opisanih ili spomenutih su još i danas živi i oni koji su nas kontaktirali su neizmjerno zahvalni na izdavanju ovog dokumenta jednog teškog razdoblja i dokumenta o povijesti Vodica. Mnogi poznanici, a i drugi ljudi su nam čestitali i zahvalili na izdavanju knjige.
Inače, knjiga se već nalazi u katalozima nekih gradskih knjižnica te u Nacionalnoj sveučilišnoj biblioteci.
- Ukoliko bude zanimanja, ponovit ćemo i mogućim ispravcima dopuniti drugo izdanje – zaključili su Šprljani.