Jedno vrijeme bavio se prodajom boja i lakova i prodajom vodoinstalaterske opreme. Vodio je i građevinsku tvrtku, po struci je komercijalist, a posljednih 25 godina umirovljenik. On je Dobroslav Rajić i nije mogao skriti iznenađenje kad smo ga nazvali.
- A joj, pa zašto mene zovete. Nisam ja baš zanimljiv ljudima, ali ako nekom treba pokazati ili objasniti kako slikam tehnikom točkanja, modeliram predmete od žice ili izrađujem rukotvorine od guščjih jaja rado ću pomoći – na početku razgovora kazao je Dobroslav Rajić, šezdesetšestogodišnjak.
Da, od guščjih jaja.
- Znate kako to biva kad dođete u godine, prestanete raditi imate vremena na pretek. Prije nekih desetak godina odlučio sam se okušati u izradi replika Fabergeovih jaja. Interesantna su mi i lijepa. Kako su kokošja jaja tanke kore, odlučio sam se za guščja. Jedno po jedno izradio sam ih dvadesetak. Ne znam točan broj jer sam većinu podjelio. Ukrasio sam ih nakitom od bižuterije. Nisu kao Fabergeova, ukrašena srebrom i zlatom i raznim drugim draguljima. Nakon nekog vremena krenuo sam s izradom jedrenjaka, kojima su u podlozi, tj. trupu, guščja jaja.
Zadnja tri broda koja sam izradio su Kolumbovi brodovi Santa Maria, Pinta i Nina, a želja mi je izraditi dubrovačku Karaku i tradicionalni viški ribarski brod Falkušu – govori nam.
S vremenom nije ograničen, ali za izradu mu je potrebna velika strpljivost i preciznost. Posebno kada se uhvati igle i krene s točkanjem.
- S posebnim iglama točkam. Iglu umočim u akrilnu boju i točka po točka nastane slika. Pomagala za to nemam, osim mojih očiju. Treba vremena i preciznosti, konkretno za jedan cm2 treba oko 300 do 400 točkica. To je stil slikanja koji koriste australski aboridžinski umjetnici. Meni je to vrlo interesantno i opušta me – nastavlja.
Ideje za rukotvorine su mu u glavi; zamisli ih i stvori rukama. Bavi se i modeliranjem predmeta od žice, a sva njegova djela daleko su od očiju šire javnosti. Samo neka krase domove njegovih bližnjih i prijatelja.
Ali, možda ih ipak ugledamo slijedećeg proljeća na nekoj od skupnih izložbi u Vodicama.
- Možda, jer nisam vam ja za eksponirati se. To je za moju dušu – zaključio je skromni umirovljenik.
