I hrle tom Mediteranu ljudi sa svih strana svijeta. Obožavaju našu klimu, brojna remek-djela arhitekture i građevine, hranu za koju kažu da je najzdravija, more,… Živimo u regiji i mjestu u kojem je gotovo sve čime se ljudi bave povezano sa turizmom.
Prije nekoliko dana susreo sam bivše kolege sa Hrvatske televizije, novinara Ivicu Đuzela i snimatelje Sinišu Martinovića i Milana Gegu. Snimali su reportažu o preostalim turistima u Vodicama. Nisam ih ni upitao što su uopće uspjeli snimiti. Mada, pretpostavljam… Čudna su vremena došla. U turističkom pogledu pomalo „izmasakrirana“ odlukama vlasti zemalja sa kojima tvorimo nekakvu zajedničku asocijaciju. Tu se zaustavljam jer sam ušao u prostor politike, a nije „zdravo“ trošiti vrijeme na nju.
Desetljećima je „upokojena“ „Vodičanka“ bila nositelj vodičkog turizma. A „potampelavali“ su je u tome i pojedinci koji su turističku ponudu Vodica obogaćivali svojim kultnim ugostiteljskim objektima. Petorica su u tome prednjačili. To su Šime Pelajić- Brunac sa svojim istoimenim restoranom, Mihovil Mijo Fržop sa „Arausom“, Ratko Bilan-Boys sa „Adriom“, Gušte Juričev-Barbin sa konobom „Gušte i Ante Mihić sa „Lanternom“.
Sva petorica su u mirovini. Što se ugostiteljstva tiče. Jedino Šime je još aktivan. Ali, i on s nekom drugom ulogom u vodičkom turizmu. Ima još onih koji zaslužuju priznanje kad govorimo o vodičkim restoranima, ali oni su nekakva „srednja“ generacija pa ćemo o njima nekom drugom zgodom.
U ovom svom nedjeljnom „obraćanju javnosti“ želim reći još samo to da s optimizmom gledam u budućnost vodičkog turizma. Spomenutu petoricu koja zaslužuju posebne tekstove i priznanja za životna djela, malo – pomalo nasljeđuju neki novi „igrači“.
Više njih me, iako su još poprilično mladi, svojim idejama koje nisu samo mrtvo slovo, uvjerilo da su spremni uspješno kormilariti vodičkim turističkim brodom. Osim „kapaciteta“ nekoliko mlađih ugostitelja, uočio sam i neke mlade ljude koji su turistički animatori i vodiči.
Jedan od njih je i Ivan Cukrov. Nekadašnji košarkaš i odličan pub kvizaš, sebe je „pronašao“ u dovođenju turista željnih aktivnog provođenja svojih odmora, a autor je i projekta, potpomognutog od Ministarstva turizma i TZ Vodice, koji omogućuje gostima Vodica da sudjelujući u besplatnim turističkim turama, bolje upoznaju povijest našeg mjesta i ljepotu njegova zaleđa.
Zadnja ovosezonska turistička tura održana je prije tri večeri. Kako sam u njoj, na nagovor kolegice Nede i rodice Nere, i sam sudjelovao, uvjerio sam se iz prve ruke kako je to odlična stvar za Vodice. Nešto što nam je falilo. Jer, zašto bi Pariz, Prag i Rim bili u tom pogledu bolji od nas?!
Turistički obilazak Vodica, kojeg smo započeli kraj „donjeg“ bunara i u kojem su sudjelovali i slikar Roko Ivanda i legendarni Šime Pelajić-Brunac, lijepo je iskustvo kojeg bih preporučio svima. I ne samo turistima.
Jednu ovoljetnu turu odradila je i Ivanova kolegica Danijela Marinčić. I „s odličnim“ ju je odradila ova vodička nevjesta koja se inače specijalizirala kao vodič turistima iz Francuske. Ivan ju je baš nahvalio. A ja pohvaljujem njih oboje. Nadam se da će priča sa turističkim turama, započeta ovog ljeta, zaživjeti. Kvalitetne turističke destinacije, a Vodice to valjda jesu, to moraju imati.
Eto, poželjet ću na kraju ovog teksta svijetlu budućnost vodičkom turizmu i svima koji u njemu sudjeluju.
A, iskoristit ću vašu pažnju i kako bih Elviri Mrša, rođenoj u obitelji Fržop, jednoj od stotine onih koji su svoj radni vijek proveli u turističkim vodama, poželio da uživa u zasluženoj mirovini.
foto: Marya Val Birin
