Epski! A kako drukčije?!
Dočeka naš Grgo da ga pozovu u Potjeru. Grgo Birin. A, otkad je prije godine i po dan u obitelji Padvanovih zakucalo srce male Dunje, nije on više ni razmišlja o kvizevima. Ni onima “pabskima”, a kamoli tim televizijskima. Tribalo je uživiti se u ulogu oca. Da bi Luci bilo lakše. Jer, Grgo je takav. Svaku ulogu odigrava ozbiljno. I one na poslu (nekad na pijaci, a zadnji godin u sortirnici), pa za mikrofonom na utakmicama Heroja, pa na kazališnim daskama, pa one u ulozi organizatora kafićkih kvizeva (u knjižnici, Sunčanom i Azimutu), pa... Ma, svugdi! A, i bilo ga je svugdi dok su Dunja nije rodila!
I stigne tako našemu Grgi poziv iz Zagreba da dođe na snimanje kviza. A on bez treninga. Izvan forme. Šta sad!? Nema druge nego, pristojnosti radi, otići do HTV-a. I? Kako je proša? A, kako drukčije nego epski! I on i svih troje ostalih natjecatelja bili su odlični. Skupili zajedno devetnaest i po ijad. A, onda uz četiri startna boda skupili još četrnaest u završnoj. Sveukupno osamnaest. Previše i za genijalca Deana Kotigu. Kojemu večeras ni ostali lovci ne bi pomogli. Ispromovira Grgo i svoje Selo i šibensku kvizašku scenu. I Ligu koja na kvizaškim natjecanjima okuplja srednjoškolce iz tri države. Ima nešto u vomu našemu podneblju.
Svojim nastupom Grgo je dokaza da je kvizaški prvoligaš. I ostali iz njegove ekipe. Uostalom, i Dean je reka da su jedna od najboljih ekipa u povijesti Potjere. Zasluge za njegovo izrastanje u vrsnoga kvizaša pripadaju i onima uz koje je “učija” i koji su ga motivirali da bude još bolji. Poparićima, Bagariću, Kudri, Drenskom, Mili, Ćiriću, Modriću (ne mislin na Luku),... Epski su to bili kvizevi u Sunčanom...
Grgo, baš si nas večeras učinija sritnima. A, svojoj materi Ineski si na najbolji način čestita rođeni dan. Bravo, meštre! Tako se to radi! Epski! Drukčije i ne znaš! :-)