Ma ka nije tija Federer gren ča ja selon prođirat. Ma kuš lipše nego đir učinit i furešte cilog svita vidit. Ovo je vrućina i ne znan kako bi se obuka. Šjora mi kaže, bez obzira na sve triba šik biti, lipo se prisvuć i na moru moderno ka čovik obuć. A ne u ovako lipon mistu, di dolazi i Federer, odat ka paštroč.
A da to ne bi bija triban neke marken stvari isprobat: Prada, Lui Viton, Dolce Gabana, Versači, Guči! Ali sitija san se da bidan neman toga u kući! A na pjacu u selo mi se kupit ne gre. jer ko će u ovoj krizurini još za to davat šolde. Mislin da mi najbolje stoji i najviše volin onu Varteksovu oli Čateksovu mornarsku majcu s bilo plavin crtan. A kad DTR-ovu naporamenicu obučen bolje mi je nego da se u Bossa presvučen. Čisti pravi pamuk kako samo godi, a ne sintetika od koje se ka pivac ispotin. I da se mladost vrati moga bi još kaku fureštu zagledati. A ovako ka ča bi reka barba Oliver: ćirikuco i ne sviri, bolje ti je da se smiriš.
A onda doli u selu na rivi kad san u vjađe poša, vonj spize mi je pravo u facu doša. Po nosu me tako opalija da san se skoro izvrnija. Zavonjalo mi je isto lipo doli kod Strikomana, Makine, Arause, a najteže mi je bilo ciko uz vitrinu kod „Burina” proći, di san uživo vidija i ćutija: škampe, zubace, jastoge, škrpine, dorade, dute i ostale poznate riblje spize. Pokraj te Zokijeve vitrine, vidin ljudima dok je gledaju, bili furešti oli domaći, ka da teču sline. Mislin, kako bi sad bilo dobro brujet od škrpine poist ili štek od tune izist.
A tek jastoga i brancina zere kušati? E, Federeru dragi da si zna šta si propustija, a moga si lipo guštat? Ali vidin u „Burinu” se odnose prema svakom ka gostu finu, bija on poznat ili nepoznat, svak je pozvan i dobrodoša. Ali znan, da ja nisan. A to ljubazni konobar, čini mi se da je u pitanju šef smjene oli lokala bija, na vitrini s ribon, na svu sriću nije primjetija. I sve mi je do u milimetar lipo, baš kako triba, objasnija. O svim tin mogućnostima: na lešo, na grill, ispod peke, u prsuru, oli bacit na brujet itd...Ali nažalost nije skuža kakve su sve buže i promaje u mom takujinu i da pravi šoldi, euriči, ritko oli nikako tu ne počiju.
Pa se zbog toga meni u tintari vrti drugi film i da gren brzo vidit koliko je uri. Jerbo bilo bi preručljivo u 21.00 sat u Tommy bit pa dvajset deki murtadele, kruva , Gavrilovićeva nareska i Zdenku na miru nedgi izist. I to nije za bacit, a i ta murtadela me na dane mladosti podsića, kad smo je ka dica svaki drugi dan ili i zdravi bili.
I nakon take večere onda, ako još zatriba, jedan velik čentrun načeti i kume moj tako ti je to.
A ne svaki dan, ka neki neki, samo kukat i u foje kontreštavat do mile volje: skupo ovo, krešilo ono. I to još uz pritnju: nećemo drugo lito doć, jerbo ćemo put Španjolske oli Grčke poć.
Dobro bi zna reći moj barba Joso doli na mulu: Muči i loči juhu ka je meso skupo i bit će sve lipo!
Lip pozdrav iz Tommy svite moj . PAŠKO