Povodom Međunarodnog dana gluhih i nagluhih osoba razgovarali smo s Ivicom Rocom, pedesetdvogodišnjim vlasnikom autopraonice Kunjka u Vodicama, članom Udruge gluhih i nagluhih osoba Šibensko-kninske županije
Rođen je potpun zdrav. Nakon nekoliko mjeseci života, zbog učestalih upala uha, Ivica Roca, izgubio je sluh.
Dok su ostala djeca bezbrižno trčkarala ulicama slušajući zvukove koji ih okružuju, Ivica to nije mogao. Odrastanje s invaliditetom nije bilo lako, ali nije se predao.
- Rođen sam 1971. godine. Kada sam napunio tri godine roditelji su me odveli u centar" Suvag" u Zagreb. Ondje sam završio 3 razreda osnovne skole. U četvrtom razredu sam se vratio u Vodice. Nije mi bilo jednostavno savladavati gradivo, ali pronašao sam svoj način. Učio sam kroz pitanja i odgovore – započeo je Ivica Roca razgovor.
U tome mu je puno pomagala mama. Nakon osnovnoškolskog obrazovanja, pohađao je srednju školu u Šibeniku. I to vrlo uspješno, prevladavajući sve prepreke na koje je nailazio.
Po završetku srednje škole razmišljao je, kako nam je rekao, da se zaposli negdje u kancelariji.
- Mislio sam da je takav posao prikladan za mene jer mi neće biti potrebna velika komunikacija s ljudima. Međutim, kako sam završio školu pred Domovinski rat nisam imao puno mogućnosti. U to vrijeme brat mi je otvorio autopraonicu pa sam mu počeo pomagati – dodaje.
Radeći i tešući zanat preuzeo je autopraonicu i vrlo dobro se snašao u tom poslu. Kojem je ostao vjeran sve do danas. Posao se odvija bez ikakvih problema, a njegov invaliditet ne predstavlja mu nikakvu prepreku.
Unatoč tome što u potpunosti razumije sve oko sebe, Ivica Roca poznaje i znakovni jezik.
- Završio sam tečaj znakovnog jezika u Vodicama. Ujedno sam član Udruge gluhih i nagluhih Šibensko-kninske županije. Jedno kratko vrijeme sam bio član Udruge u Vodicama. Mislim da je dobro biti član udruge, ali bi udruge trebale više upoznavati članove s pravima i mogućnostima koje im pruža zakon - zaključio je Roca.
