- Rodio sam se u Šibeniku sredinom šezdesetih godina. Radio, gramofon i ploče poredane u mom stanu odavali su osjećaj ritma i urednosti. Moja majka Kata bavila se tkanjem, moj otac Ive radio je u vodičkom Auto-remontnom poduzeću. Bio je električar, a navečer bi u Zadružnom domu u kojem smo stanovali, radio kao kino-operater – predstavio se glazbenik Damir Fržop.
Bio je tako Damir blizak filmskoj umjetnosti, još više glazbenoj. Rado je, u to doba, slikao portrete, igrao nogomet i stolni tenis. Sudjelovao je i na Šahovskom prvenstvu Vodica 1980. godine, ali glazba je bila i ostala prva ljubav.
Ljubav koju je uvelike naslijedio od oca.
- U mojeg oca bilo je vremena i za trubu u Vodičkoj glazbi, u kojoj je svirao godinama – prisjeća se Damir.
Kada su mi bile tri godine roditelji su mu na Skalicama u Šibeniku kupili pravu igračku – malu harmoniku. I zasvirao je.
Sviranje je najprije učio kod časnih sestara, potom mu je učitelj bio svestrani glazbenik, nekadašnji operni pjevač i nastavnik muzičkoga odgoja Ante Sladoljev-Jolić. 1979. godine zajedno s bratom Šimom te Zoranom Lasan-Zorobabelom osniva grupu “Sahara”, u kojoj je bio gitarist. Na repertoaru su im bile razne pjesme, ali i vlastite skladbe.
- Posebno nam je bila draga pjesma Saharoza, koju je skladao naš klavijaturist Toni Lasan – dodaje Fržop.
Nastupe su imali u Zadružnom domu gdje su svirali na različitim prigodama, a jednom su zasvirali u župnoj crkvi Svetog Križa u Vodicama nakon Svete mise.
- Nitko se nije nadao da će bubnjevi i električne gitare zasvirati tamo gdje obitava zvuk orgulja – govori Fržop.
Uz “Saharu” od 1979. godine je i u Vodičkoj glazbi u kojoj se zadržao desetak godina. Svirao je neprestano sve do 16. rujna 1991. godine, kada se u poslijepodnevnim satima uputio prema Šibeniku.
I krenuo u rat.
Sutradan je po mraku prebačen u vojarnu Zečevo, gdje je zajedno s ostalim braniteljima stao u obranu domovine. 21. rujna zvuk raketa je proparao nebo.
- Dva su nas aviona pokušala iznenaditi; pucali su po nama, mi po njima – dodaje Fržop.
Zrakoplovi su srušeni, a jedan od hrvatskih vojnika, u tom je trenutku, uzviknuo „Oba dva, Oba su pala.“ Ostalo je povijest.
Kada se situacija s ratom smirila Damir se ponovno vratio svojoj ljubavi – glazbi. Uzeo je gitaru u ruke i zasvirao s bendom. Osim u Sahari, svirao je još u bendovima: Star Dust-u, Arauzona i Luscinia.
Po struci trgovac, do 2007. godine radio je uglavnom u salonima namještaja. Ni nakon radnog vremena mu nije manjkalo snage da zasvira. Bilo na koncertu, priredbi ili kao dio klape mandolista ili gitarista što i danas u ljetnim večerima nerijetko radi.
Jedno je vrijeme bio učitelj male škole Vodičke glazbe te je ponekad pisao aranžmane za orkestar. Kasnije je ljeti podučavao tečaj gitare i klavijature. Kroz vrijeme je otkrivao jazz.
Tijekom života se preselio u vodički Stablinac, ali se vratio na staru kućnu adresu. Prije nekih petnaestak godina.
- Tečaj gitare odveo me nazad doma na istu adresu gdje je sve počelo. Trudio sam se i pripremao za rad s učenicima – dodaje pedagog Fržop.
I trud se isplatio. Radi što voli i uživa.
- Takva vrsta posla mi je odmor, jer dok učiš učenika i sam učiš – dodaje Fržop.
Uz gitaru, podučava i sviranje klavijature. A polaznici su mu svih uzrasta. Uglavnom učenici osnovne i srednje škole, a imao je i osamdesettrogodišnjeg polaznika.
Ako ne podučava, a pozovu ga iz Gradske knjižnice Vodice, rado zasvira. Kad ne svira zaigra partiju šaha s Bilanom. Sviranje mu daje osjećaj sreće, zabave, jednu vrstu meditacije. Zanimaju ga teme duhovnog karaktera u kojima pronalazi snagu i mir.
- Slobodno vrijeme provodim u šetnji i doma za računalom – rekao je za kraj Fržop.
A toga ima najmanje jer je posvećen glazbi, a ona je njegov život.