- Sve skupa bilo je 14 polaznika, uglavnom djece, što je idealna brojka. Prvi dan radionice krenuli smo od samog početka. Ispričali su mi o svojim čitalačkim navikama te primjećujem da je to oblik zabave koji je postao arhaičan. Neki čitaju samo obveznu lektiru, ali nekolicina među njima čita sve pa čak i prati aktualne stvari, priča nam Tihomir Tikulin – Tico.
Iako su, kaže, stripovi u knjižarama i na kioscima pomalo i skupi, u knjižnici u koju godinama dolaze stripovi i za male i velike postoji veliki izbor.
- U samom uvodu odmah su dobili zadatak da nacrtaju jednostavan strip o pustinjaku. Priča nije imala puno detalja, tek jedan otok s palmom i pustinjakom. Crtali smo kadar po kadar, ali s poantom koju su odredili sami na kraju. U daljnjim koracima pojasnio sam im da ne moraju uvijek crtati cijelu figuru te da postoje razne vrste kadriranja.
Naučili su kako crtati detalje, upisivati slova u oblačiće, kakvi oblici sve postoje i zašto, kad se koristi tanka i debela linija…
- Sretan sam kad naprave margine na stripu i ne nacrtaju linije do kraja papira, pokazujem im primjere, crtam na ploči, želim da im bude zabavno. Zadnji dan radili su samostalni rad, imali su zadatak donijeti neku kraću pjesmicu prema kojoj su napravili završni strip. Nije bilo lako, ali zadovoljan sam odrađenim.
Zaista su svi su bili dobri, a među njima je bilo i pravih talenata te glavica punih zanimljivih ideja. No, u ova su tri dana, kaže, obavili tek pola posla pa za dva tjedna planira odraditi i drugi dio trodnevne stripaonice čiji ćemo točan datum održavanja objaviti naknadno.
- Radionica je besplatna za sve polaznike, ali naravno uz ograničeni broj kako bi mogli kvalitetno raditi. Iznimno sam zadovoljan interesom, a osim iz Vodica i Srime, bilo je djece i iz Tribunja i s otoka Murtera. Tko zna, sljedeći put nam možda dođe netko i iz Šibenika, ili ću i tamo morati organizirati koju radionicu.
Stripaonica je dio Programa koju je prošle godine prijavio na natječaj za animiranje publike u kulturi od strane Ministarstva kulture. Prijavio se bez prethodnog dogovora s knjižnicama, a odobreno mu je 50 % financijskih sredstava. Pandemija mu je malo pomrsila planove održavanja jer je sve bilo odgođeno do daljnjeg pa je program radionica počeo tek sad u listopadu. Vodička radionica upravo je bila prva u nizu.
- Iako sam rođen u Berlinu, osnovnu školu pohađao sam u Vodicama, živeći u Srimi kod bake i djeda koji je inače rodom iz Šepurine. Tu se i rodila moja ljubav prema stripovima, uz koje sam učio čitati. 77. i 78. godine bilo je dosta toga po kioscima, bivša država imala je veliko izdavaštvo, a to je ujedno, uz televiziju, bio najpristupačniji sadržaj za djecu.
Volio je čitati Zagora, pustolovnu kombinaciju Tarzana i kauboja, a naknadno je primijetio i druge časopise – šarenu Stripoteku koja je pokrivala cijeli svijet osim Japana. Tu su bili i američki stripovi sa marvelovim herojima (Thor, Hulk, Silver Surfer, Conan,...) i gomilu klasičnih novinskih naslova (Rip Kirby, Princ Valiant, Tarzan, Flash Gordon, Johny Hazard, ...), francuski s Hugo Prattovim Cortom Malteseom, Girov Poručnik Blueberry, razni humorni naslovi poput Gastona, Asterixa, Luckyja Lukea,... , a izlazili su stripovi i domaćih autora. Kordejev Vam, Devlićev Machu Pichu,...
- Pojavljivali su se i drugi časopisi poput YU stripa, Naš stripa i Patka, s domaćim autorima, početnicima i profesionalcima, a postojala je i 'Škola stripa' preko koje su početnici slali svoje radove. To je bio jedini izvor takvih stvari dok sam odrastao. Nisam bio svjestan ni postoje li kakve radionice, sam sam šarao i istraživao upute i alate.
Prve papire velikog formata kupovao je u prvoj vodičkoj knjižari, izrezivao ih na kuhinjskom stolu u "profi" formate, crtao crnim tušem koji se znao i proliti pa bi mu mati vikala.
- S obzirom na to da smo se selili, nisam ništa sačuvao. Mape s mojim crtežima su nestale, tematski su moji radovi bili znanstvena fantastika – svemirski brodovi, vojnici, čudovišta, tipično za dečka te dobi, ispričao nam je Tikulin – Tico.
Inače, Tikulin – Tico prvenstveno je ilustrator, pretežno radi naslovnice za knjige za Zagrebačku nakladu i neke druge nakladnike. Trenutno dovršava hiperrealističke crteže i ilustracije s implantatima za knjigu o zubarskoj kirurgiji, a za planinarsko društvo radi nešto skroz suprotno - brošure za djecu sa smiješnim robotima koji se bave speleologijom.
