Mjesec je frankofonije. Obilježavao se i u Vodicama. Pa i večeras. U knjižnici. Pričalo se o francuskoj kulturi i (brojnim) znamenitostima. Pričalo se uglavnom francuskim jezikom. Jer, znali su ga svi koji su došli podružiti se s Klarom Rodin Čače, mladom ženom prvićkih i laškovičkih korijena, rođenom u Nici, a s prebivalištem u divnoj Brodarici. Zidovima Stare škole ponovno je odzvanjao francuski jezik. Klara ga „vratila“ tamo gdje je bio „udomaćen“ šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih (u prvoj polovici).
Na odlasku s ovog druženja svi su hvalili mladu Klaru koja je tako nadahnuto, na zanimljiv i duhovit način, pričala o svojoj rodnoj Francuskoj. A, od obitelji Ivanda, Rusmirke i Roka, na poklon je dobila Rokovu knjigu „Srimarski poluotok i njegovo nasljeđe“. Lijepo od njih.
Posebno lijep i dirljiv bio je kraj ovog frankofonskog druženja. Klara je započela, a svi ostali su je podržali u pjevanju rođendanske pjesme gospođi Agnezi Bareša Fučkar. Na francuskom. Kako drugačije.
Pridružujemo se čestitkama, a Klari zahvaljujemo što je u dva navrata (prvi je bio sa djecom) u našu knjižnicu donijela dašak Provanse, Pariza i nezaobilazne šansone. Edit Piaf. Eh, koji poseban glas…
