Maja Klarić, sjajna mlada (puto)pjesnikinja i prevoditeljica, rođena u Šibeniku sredinom osamdesetih gostovala je sinoć u vodičkoj knjižnici i pričala o svom iskustvu na najpoznatijoj pješačkoj ruti u cijelom svijetu, onoj koja kroz Francusku i Španjolsku vodi do Santiaga de Compostele (compostela ili campostela na španjolskom znači polje zvijezda), koji je uz Rim i Jeruzalem najvažnije kršćansko odredište.
Na taj put Maja je krenula odmah po završetku svog školovanja, nakon što je u Zagrebu stekla diplomu profesorice engleskog i hrvatskog jezika, u trenucima kada je trebalo odlučiti što dalje i čime se u životu baviti.
Njeni suputnici bila su dvojica prijatelja i sestra Dijana. Osim po susretima sa brojnima koji su pješačili istom rutom i sudjelovali u hodočašću koje je poznato po nazivu Camino, srdačnim domaćinima diljem rute i većim i manjim konačištima (u jednom ih je čak 120 spavalo u istoj prostoriji), žuljevima o kojima je prestala razmišljati kada je srela stariji belgijski par (u srednjim sedamdesetima) koji je nakon dolaska u Santiago odlučio pješačiti i na povratku u Belgiju, Maja će ovo iskustvo zauvijek pamtiti i po tome što se na njemu zaljubila u Umažanina Gorana (jednog od dvojice prijatelja), svog današnjeg zaručnika, ali i što je to bila sjajna prilika da provede nezaboravne dane sa sestrom Dijanom koja je tri godine kasnije prerano preminula. Dijana je bila zaljubljenica u fotografiju i većina fotografija koje smo imali prilike vidjeti u Majinoj prezentaciji su njene. Njihova zajednička ljubav prema poeziji i fotografiji ponukala ih je da osmisle projekt koje su nazvale Fotopoetika.
P.S. Maja vam savjetuje da na „pješačka“ putovanja nipošto ne krenete u novim cipelama. To sada dobro zna i njena prijateljica koja je nedavno morala odustati od putovanja nakon samo dva dana.
Kao što smo spomenuli još jedno putopisno predavanje u petak u 18 sati, a održat će ga Goran Blažević, Majin životni suputnik, koji će nam pričati o pješačenju izbjegličkom rutom.
Ako želite iz prve ruke saznati ponešto (pomnogo) o njegovom sjajnom iskustvu na putu dugom 3 tisuće kilometara kroz zemlje arapskog (muslimanskog) svijeta nema vam druge nego da u petak DOPJEŠAČITE do knjižnice.
Tekst i Foto: Ivica Bilan
