Na starim fotografijama Vodica gotovo da i nema brodova. U jesen bi rivom dominirale bačve, na stotine njih, raznih veličina, ali brodova nije bilo ni u tragovima. Puno se išlo u polje i živjelo se od uzgoja vinove loze i višanja. Nešto manje i maslina. Rijetke su bile obitelji koje do prije pedesetak godina nisu toliko puno ovisile o poljoprivredi.
Obitelj Mihić, onaj dio te obitelji koja je poznata po nadimku (prodivki) Šucini, bila je vezana i uz more. Znali su Šucini otisnuti se svojim kaićima na more i uloviti tunjom štogod za ručak ili večeru. Stari Šuco, a Filip mu je bilo ime, prenio je ljubav prema moru i na svoju djecu. Ferdinanda (Ferka), Antu i Matiju. Ponajviše na Antu. Stariji ga pamte po mornarskoj majci i kapetanskoj kapi. I bijelim hlačama.
Originalnost ga je redovito uvrštavala u turističke prospekte Vodica.
Ovisnica o moru postala je i njegova sestra Matija Matilda. Udana Seper. Većina nas zna je po malo skraćenom drugom imenu - Tilda. Bila je medicinska sestra, a radni vijek odradila je na Odjelu pedijatrije u šibenskoj bolnici. S obitelji je živjela u Šibeniku. Dovoljno blizu svojih Vodica da bi im se vraćala kad god je mogla. Odlazila bi često i zabaciti tunju. U društvu s pokojnim mužem Špirom. Voljela se vraćati Tilda u svoje Selo jer je u njemu provela sretno djetinjstvo. Djetinjstvo koje je umnogome bilo vezano i uz bunar koji se nalazio u blizini obiteljske kuće. Na tom bunaru pamti svoju mater Lucu i tetu. Kraj njega se čekalo brata Antu da se vrati s mora. Pa, kad bi Ante ulovio ribu spremali bi je “na putač”. Tildin bunar imao je dušu.
Oko njega su se okupljali svi iz njene i stričeve obitelji. Obitelji strica Tona poznatog po nadimku Košće. Voljela je Tilda sve svoje rođake. Jozu, Blaža, Antu, Ivicu,... Uz bunar, a i drvored fafarinki pred njihovom kućicom, vežu je najljepše uspomene iz djetinjstva. Stoji bunar i danas na istom mjestu. Ponosan i sređen. Kralj i ukras. Biser Kulturnog centra.
To su Tildine riječi. Kazivala ih je u dokumentarnom filmu o svojoj obitelji autora Tonča Juričev-Grgina. Tonči ju je uspio nagovoriti da u tom filmu pročita ono što je stavljeno na papir držala u bavulu. Svojoj djeci i unucima ispričala je povijest njihove obitelji. U tom vrijednom filmu, spoju fotografija i emotivno ispričanih trenutaka obitelji Šucinih, puno je spomena i bunara i mora. Mora kraj kojeg Tilda provodi puno svog umirovljeničkog vremena. Mora koje izbacuje puno zanimljivih naplavina od kojih Tilda izrađuje svakojake kreacije. A toga se nakupilo toliko da je došlo vrijeme da ih Tilda negdje izloži. Odabir je pao na vodičku knjižnicu. I jučerašnji dan. Napunila Tilda izložbeni prostor stotinama svojih kreacija. Uplovili u knjižnicu njeni brodići, zamirisala lavanda, zablistali rakamani lancuni,... I didova panula.
Okupljene je pozdravila ravnateljica knjižnice Sanja Radin-Mačukat, a dvoranu glazbom ispunio Tildin nekadašnji susjed Damir Fržop,... Ispunili je i brojni dragi gosti i prijatelji. Među kojima i desetak Tildinih kolegica s Pedijatrije. Ni doktor Matić nije propustio otvorenje Tildine izložbe. Donio joj i buket cvijeća. Još neki su to učinili. Zarobila ih Tilda odavno. Svojom posebnošću.
Posebna je i ova njena izložba. Koja ima i nešto “vodiško” u sebi. I kojoj je Tilda dala ime "Samo moru virujen". Navratite kroz naredna dva tjedna u knjižnicu i pogledajte njene radove. Ne stignete li, imat ćete priliku razgledati ih i kroz ljeto u prostoru na Poljani (preko puta Bažane) u kojem će privlačiti pažnju i turistima. Zasigurno će mnogi od njih ponijeti sa sobom nešto od izloženog. Da ih podsjeća na naše mjesto, na dašak Mediterana kakav je nekad bio.
