Predloženo idejno rješenje koje je izradio poznati zadarski arhitekt Nikola Bašić, uzima u obzir društvenu, povijesnu i ambijentalnu vrijednost koju ovaj nekada središnji gradski prostor ima u životima i sjećanju Vodičana. Stoga se prilikom njegove izrade osobita pozornost posvetila očuvanju postojećih kvaliteta, sjenovitog zelenog prostora gdje stanovnici rado uzimaju predah u vrućim ljetnim sparinama, uklonjeni su elementi kojima je parkovni ambijent degradiran i stvorene su nove vrijednosti u skladu sa suvremenim načinom života.
Projektom se zadržavaju gotovo sva postojeća stabla koja imaju ne samo ambijentalnu nego i nezamjenjivu memorijsku vrijednost. Tako će se kreirati novi ambijent kao autentični vodički park nepretencioznog mediteranskog ozračja, ali bez ograda i s novom organizacijom prostora kojom će se dobiti na otvorenosti i pristupačnosti. Većina postojećih stabala bit će sačuvana, mada će tijekom vremena neka zbog biološko-zdravstvenog stanja biti potrebno zamijeniti, park će biti opremljen urbanom opremom većeg standarda, vanjski obod popločen vapnenačkim kamenim kockama, a unutrašnjost prekrivena ugodnim strabilizerom.
Novim prijedlogom, kretanje više ne teče kroz središte parka, već obodno. Nestaje zid koji je do sada grubo omeđivao park, a sama unutrašnjost parka postaje velika cjelina namijenjena igri, opuštanju, druženju i odmoru. Park je snažno obilježen temom vode pomoću više kružno oblikovanih plitkih zdenaca koji su sporadično smješteni po opločenoj plohi, a koji neodoljivo podsjećaju na stare Vodice pune bunara, izvora i vrulja zbog kojih je grad nastao baš ovdje i zbog kojeg nosi svoje ime. Ovi su zdenci s raznim efektima, brzog vrtloženja i kinetičke svjetlosne igre najbolja metafora Vodica.
Bunari koji nisu samo oku ugodni, već služe i kao rashladni bazenčići u vrućim ljetnim danima, izbor dječjih igrala: brežuljci s rupama za skrivanje, podna crtača ploča, rotirajući disk, playtop ploha s kuglama, zdenac za skakanje, potiču dječje motoričke aktivnosti i izazivaju interakciju s posjetiteljima. Obodni rub parka zamišljen je kao urbana kaldrma od vapnenačkih kamenih kocaka položenih u koncentričnom slogu.
Prilikom izrade rješenja posebno se pazilo na noćni ugođaj pa tako u parku postoje tri različita tipa rasvjete koji daju intiman ugođaj. Zadržana je postojeća rasvjeta oko parka za sigurnost prometa oko zelenog otoka, dok se u samom parku predviđena dva tipa rasvjetnih tijela: podni reflektori uz stabla i svjetlosni efekti u zdencima koji ambijentu daju mističan ton.
Dva postojeća spomenika mogu se integrirati u novo prostorno rješenje tako da najveći zdenac postane spomenik vatrogascima s imenima preminulih urezanima u kameni obod, dok se spomenik Kamilu Pamukoviću može postaviti izdvojeno, ovisno o mišljenju većine građana.
Na kraju, treba spomenuti da se prilikom izbora materijala posebno pazilo na njihovu rezistentnost, otpornost na vandalizam i razne vanjske utjecaje te da održavanje novog parka neće biti prezahtjevno.