Žena u žutoj kabanici predstavila se sinoć sa šezdesetak fotografija na svojoj drugoj samostalnoj izložbi. Dala joj ime “Jugo, more i ja”. Vodička jutra, slari, ulice i šetnice, zalasci,... I neizostavni valovi. Oni najveći. Pred Starom školom.
Puno je ljudi došlo na otvorenje njene izložbe. Prijatelja, i onih iz generacije i nekih iz drugih faza u životu, susjeda, pa facebook prijatelja, rodbine i njene obitelji.
Suprug Ante, kćer Darija i sin Ante (jučer je imao rođendan), unučad,... Pa njoj posebno draga obitelj Peke Španje, supruga Vanja i djeca Blaž i Žana. Ni gradonačelnik Ante Cukrov nije izostao. On je bio i pokrovitelj Katine izložbe. A, došli su na otvorenje i brojni umjetnici. Gojka Skorić Pelajić, Šime Pelajić, Igor Lokas, Kseniya Noryk, Franjo Romić,... Kati u čast stigla je i jaka reprezentacija i ugledna imena iz svijeta fotografije: Šime Strikoman, Duško Jaramaz i Šveđanin Mike Persson.
Ovakvi događaji odličan su “teren” za Sanju Radin-Mačukat, ravnateljicu vodičke knjižnice. Ima puno utakmica u nogama kad se radi o moderiranju večeri posvećenih bilo kakvoj umjetnosti. A, posebice onih u kojima se predstavljaju autori iz našega kraja. Marka Livaju uhvatila je viroza pa sutra možda neće predvoditi Hajduk u Maksimiru. Viroza je ovaj tjedan i Sanju izbacila iz stroja pa sinoć nije mogla “zaigrati”. Stoga ju je u ulozi moderatorice zamijenila kolegica Blanka Valinčić. I bila je jako dobra u tome. Vidjet ćemo hoće li itko moći nadomjestiti eventualni Livajin izostanak.
Blanki je u predstavljanju Katinog rada, njenog izleta u fotografiju koji se prvotno desio zbog pomoći osnivaču facebook stranice “Vodice u srcu i duši”, našem dragom Peki Španji, a onda se pretvorio u svakodnevno bilježenje mobitelom ljepota Vodica, odlično asistirao šibenski fotoreporter Duško Jaramaz.
Duhoviti Šibenčanin, s puno iskustava i s jedne i druge strane kamere i fotoaparata, iza kojeg su brojni javni nastupi iz mladih dana kad je bio uspješni pjevač, pohvalno je pričao o našoj Kati. Kolegici Kati, kako ju on zove. Kolegici kojoj ponekad zavidi na tome što, za razliku od njega i ostalih profesionalaca, ona za motive svojih fotografija uvijek odabire one koje su po njenom guštu. A, po reakcijama svih nas koji imamo prilike pratiti njen rad, i za našu dušu.
To je sinoć izrekao i Slobodan Mačukat, naglasivši kako brojni turisti vide istu ljepotu vodičkog kraja koju vidi i Kate, ali oni je ne uspijevaju “registrirati” svojim fotoaparatima (ili mobitelima) poput nje. Stoga je moramo cijeniti “jer ona je odlična promotorica našeg mjesta”.
Bilo je sinoć i puno šale. Primjerice u situaciji kad je Duško pričao o njoj, a po Katinom mišljenju mikrofon nije držao na “dobroj” udaljenosti pa ga ona je malo približila njegovim ustima, on je prisutne nasmijao kazavši “dobar glas se daleko čuje”.
A, bilo je sinoć i dobre pjesme. Po Katinoj želji njen glazbeni gost bio je Igor Lokas, šibensko-vodički trubadur. Čovjek iz svijeta nautike. U službenom dijelu otvorenja izveo je dvije, a u kasnijem, neformalnom druženju uz fritule i kroštule, još nekoliko svojih autorskih pjesama. U nekima mu se pridružila i Kate. Za autora ovog teksta njeno pjevačko umijeće je pravo otkriće. Mada mi Kate kaže “pa znaš da san bila u Perlicama”. A onda se valjda podrazumijeva da zna i lijepo pjevati.
Igoru se u jednoj pjesmi pridružio i gospodin Ivan Marguš. Radi se o pjesmi “Kulenova seka”. Govori o povezanosti Slavonije i Dalmacije. Odlična pjesma. A, ispostavilo se i da je gospodin Marguš na “ti” sa glazbom. Oko nas je puno ljudi sa skrivenim talentima...
Jedna od onih koja svoj talent profesionalno usmjerava je Bruna Čičin-Šain. Ona je pomogla u osmišljavanju plakata, pozivnica i kataloga za Katinu izložbu. Hvala joj na tome. Hvala i Kseniyi Noryk, ukrajinskoj umjetnici koja je za ovu prigodu naslikala Katu u njenom prepoznatljivom izdanju, žutoj kabanici i trumbama duboko uronjenima u more koje je na vodičku rivu izbacilo njoj omiljeno jugo. Ta slika je dar Gradske knjižnice Vodice i Kseniye našoj Kati kao podsjetnik na ovu izložbu.
Citirajući Juru Kaštelana, Blanka je sinoć rekla kako “umjetnik osjeća i ćuti duh i dah sredine, sakrivenu dušu naroda, koja se preobražava i očituje u djelima umjetnosti, u kamenu, u boji, i u riječi, u originalnosti stila, uvijek različita i uvijek svoja”. Mislila je pri tome i na Katu, našu dragu Katu Španjinu, čije slike će krasiti zidove vodičke knjižnice do 20. ožujka. Originalna, uvijek različita i uvijek svoja.
