Procedura za brendiranje nekog proizvoda funkcionira na način da se određena udruga proizvođača prijavi, da se odredi količina koja bi se proizvodila, a kada se dobije markica za određeni brand, onda dolaze i određene obaveze. Tako primjerice, ako se prijavi da će se proizvoditi 50 kg kulenja ne smije proizvesti više, uz to se moraju plaćati redovite inspekcije koje bi kontrolirale određene stavke, a pitanje je i kome prodati ovu specifičnu deliciju.
Tina Bosotin, pročelnica odjela za gospodarstvo, imovinu i prostorno planiranje grada Vodica imala je ideju da se povežu potencijalni proizvođači kulenja sa nekim restoranima u mjestu pa na taj način u ovom slučaju zaokružila priču ponude i potražnje. No, interesa, niti sa jedne niti sa druge strane nije bilo, tako da se za sada neće pokretati proces brendiranja Vodiškog kulenja.
S druge strane, Ante Roca, vlasnik gospodarstva Roca ovu “nezainteresiranost” objašnjava na način da kulenje ljudi ili vole ili ne vole.
“Ja u kulenju uživam i jako ga volim jesti, no jasno mi je da se nekom turistu koji se prvi puta susreće sa ovim jelom to jelo neće svidjeti. Vodiške obitelji imaju dugu tradiciju pripremanja kulenja i to se neće tako lako promijeniti, no ipak bi bilo dobro da ga na neki način zaštitimo, tako da mislim da je ovaj pokušaj brendiranja samo “na pauzi”.
Ideja je i dalje tu, pa kada dođe neko pogodnije vrijeme za to, sigurno će se i brendiranje desiti”, govori nam Ante koji je prošle godine organizirao Večer vodiškog kulenja, kada su tri vodiške obitelji spremale ovu deliciju.
“Na kraju smo svaki probali i sve se pojelo”, kaže Ante i ima u planu opet na zimu organizirati ovakvu večer kako bi se na taj način njegovala tradicija spremanja ovog vodiškog jela.
“Dosta vodiških obitelji sprema kulenje i to je tradicija koja je samoodrživa. Sigurno se neće utrniti jer je duboko u vodiškoj kulturi, a sa ovakvim druženjima kakvo smo imali prošlu zimu za vodiško kulenje nema nikakvog straha!”, zaključio je Ante.