91-godišnja Jerka Petrov, svake pa i ove godine se s tugom u očima sjetila svog brata Šimu Bilana kojoj su fašisti tada ubili brata
- Na ovom mjestu pored Hanagara bila je mala kuća u kojoj bili zarobljeni rodoljubi Vodica i Srime, a među njima i moj brat Šime Bilan – Šijac. Tri dana su ih ispitivali i mučili, nisu izdali nikoga već su ih streljali na ovom mjestu gdje su svoje živote dali za slobodu. Cijelo mjesto je bilo u tuzi, a naročito mi koji smo izgubili svoje najmilije – spominje se Jerka koja naglašava da dok god bude mogla hodati doći će se pokloniti civilnim žrtvama streljanim na Hangaru
Ovim povodom donosimo vam dio teksta brošure Vodice u II svjetskom ratu 41. - 45. tiskane povodom 70. obljetnice oslobođenja Vodica od fašizma, a u kojem se spominju civilne žrtve.
Okupacija Dalmacije
U svijetu i u Jugoslaviji politička se situacija počela mijenjati tridesetih godina, a pogotovo 1939., kada počinje II. svjetski rat. Sile osovine 6. travnja 1941. napale su Jugoslaviju. Istoga dana talijansko-fašističke vojne snage započele su sa zračnim napadima na vojne ciljeve na istočnoj obali Jadrana, a što je potrajalo do 13. travnja 1941., kada su njihove kopnene snage zauzele ove krajeve. U Splitu je meta bila hidroavionska baza JRZ-a Divulje, uz koju je vezana njezina ispostava u Vodicama na Hangaru. I ta je baza bombardirana i u potpunosti onesposobljena.
Tijekom travanjskoga rata u Zagrebu je 10. travnja 1941. proglašena Nezavisna država Hrvatska. Većina hrvatskoga stanovništva je sa zadovoljstvom prihvatila poraz Jugoslavije i osnivanje nove države. Ubrzo nastupa razočarenje kada je, potpisivanjem Rimskih ugovora 18. svibnja 1941. o razgraničenju Italije i NDH i formalno proglašena talijanska aneksija Dalmacije. Italija je anektirala sjeverni dio Dalmacije te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara.
Dekretom talijanske vlade od 20. svibnja 1941. uspostavljen je Guvernatorat za Dalmaciju (Governo della Dalmazia) sa sjedištem u Zadru. Guverner Dalmacije i prefekti provincija imali su pod svojom kontrolom dobrovoljnu miliciju javne sigurnosti, bataljune kraljevskih karabinjera, financijske straže, policijske jedinice, a često i legije crnih košulja.
Fašistička se vlast i u Vodicama oslanjala na pojedince iz predratnih političkih stranaka (JRZ, JNS), četničke i ustaške simpatizerete na malobrojne pojedince iz HSS-a. Okupator je u početku pokušao iskoristiti katoličko svećenstvo kako bi ih privolio na suradnju, ali u tome nisu imali značajnog uspjeha.
Talijani su u anektiranim krajevima prisiljavali lokalno stanovništvo da uči talijanski, koji je postao službeni jezik. Slijedila je promijena naziva naselja, pa su Vodice postale Vodizze. Čim su talijanski fašisti došli u Vodice, zatvorili su čitaonicu i raspustili društva te počeli pronalaziti svoje pristaše.
Osnovali su Dopolavoro (fašistička sindikalna organizacija), Balillu (udruženje djece do 14 godina), mladiće su organizirali u seoske straže i na taj ih način pripremali za svoje vojne formacije.
Talijani su u početku prema mještanima nastupali prijateljski, pozivali su narod na suradnju s talijanskom vojskom, a protiv komunista i svih onih koji ne prihvaćaju ciljeve fašističke okupacije.
Ubrzo su patrolirali Vodicama, ograničili kretanje navečer i noću (bilo je zabranjeno ići u polje, a na more je bilo dopušteno ići samo oko 13 sati). Uveli su ceremonijal postavljanja i skidanja talijanske zastave “bandire“ i neke druge mjere.
Svakodnevni život u Vodicama gotovo da je zamro, ljudi su obavljali najnužnije poslove, a što je ratno vrijeme odmicalo ekonomsko stanje sve se više pogoršavalo, a zadruge više nisu prodavale poljoprivredne proizvode.
Ratna zbivanja su stvorila preduvjete ilegalnoj organizaciji KP za svestrane aktivnosti; izdavanje vijesti, letaka i brošura kojima se stanovništvo upoznaje sa stanjem na ratištima i s političkom situacijom u zemlji (pod vodstvom Okružnoga komiteta Šibenik organizirana je 1941. ilegalna tiskara „Tehnika“, koja je radila tijekom ratnoga razdoblja).
U proglasu CK KPH od 13. srpnja 1941. proglašavaju se ciljevi NOB-a: „... oslobođenje zemlje od tuđinske vlasti i dominacije, “uspostava“ nove, demokratske Jugoslavije slobodnih i ravnopravnih naroda, u kojoj će na bazi samoopredjeljenja biti izgrađena i slobodna Hrvatska“.
U Vodicama, članovi KP organiziraju prve diverzije protiv talijanske vlasti, što je izazvalo snažnu reakciju talijanskog okupatora koji u listopadu 1941. godine osniva Izvanredni sud za Dalmaciju sa sjedištem u Šibeniku.
Dana 25. listopada 1941. ustanici su izvršili prvi uspješan napad iz zasjede kod Vodica; ubili su dva talijanska vojnika i jednoga ranili. Za odmazdu fašisti su opkolili Srimu, Zaton i Vodice i uhitili 50-tak osoba od kojih su dvanaestoricu strijeljali na Hangaru, a desetoricu osudili na 2-30 godina zatvora.
U Vodicama je odlukom Okružnoga komiteta KPH, zbog toga što su Vodičani činili dvije trećine komunista šibenskoga kotara, sredinom 1941. organizirana političko-teritorijalna jedinica, Sektor Vodice.
Vodice postaju jedno od glavnih uporišta komunističke propagande i agitacije u Dalmaciji.
