Zaista ih je bilo lijepo i vidjeti i čuti. Sabrana mladost, na kraju jedne životne etape, pred Bogom stoji, Boga moli, Bogu se zahvaljuje, Bogu se zagovara. U zajedništvu sa župljanima, vjeroučiteljicom , u misnom slavlju predvođenom od našeg Župnika u koncelebraciji s don Željkom, osmaši su rekli: „Hvala Bogu" i to doista na svemu: na daru zdravlja, obitelji, roditeljima i njihovoj brižnosti, profesorima, rastu u vjeri, župnoj zajednici koja je pratila njihov rast te rastu ne samo u visinu nego i u duhu i kršćanskom opredjeljenju.
Nakon njih, zahvalili su se naši najmlađi, prvašići i prvopričesnici sa časnom, u, za njih prikladnoj službi Riječi u kojima su izrekli svoje: „Hvala Bogu" i na daru Prve svete pričesti i svemu obilju koje ih svakodnevno prati.
I na kraju , zadnji nastavni dan, petak 10. lipnja, svoj „Te Deum" – „Tebe Boga hvalimo", izrekli su ostali naši vjeročenici, od četvrtog do sedmog razreda naše škole predvođeni našim Ravnateljem g. G. Friganovićem, vjeroučiteljima i nekolicinom nastavnika. Svjesni da je ova školska godina, kao i svako djelo ljudi, bila popraćena i nekim propustima i grijesima, petaši su najprije izrekli svoje „oprosti Gospodine", na propustima i slabostima, na malim pakostima i nemarnostima koje su nas pratile u odnosu prema Bogu , prema kolegama, učiteljima, roditeljima, bližnjima i, konačno, prema sebi samima.
Nakon djela kajanja, poslušali su Evanđelje i prigodnu Župnikovu riječ u kojoj su podsjećeni da vjera nije nešto što se može skinuti i odložiti poput komada odjeće, ne možemo se ljeti odreći vjere, vjerskog života.. vjera je nešto što raste, razvija se , ona je živi odnos s Bogom.
U molitvi vjernika opet su naši šestaši i sedmaši zahvalili na svim Božjim darovima, i potom čuli Ravnateljevu čestitku na uspješno završenoj nastavnoj godini, dobre želje za praznike i, primivši Božji blagoslov, otišli u radost ljetnog raspusta od školskih obveza.
Valerija B., vj.