Sprovodni obredi i Sv. Misa zadušnica biti će u srijedu 30. 03. 2016. u 15h na šibenskom gradskom groblju Kvanj. Autobus iz Vodica prema Šibeniku polazi u 14.15h sati sa autobusnog kolodvora.
S. Alojzija rođena je 13. srpnja 1930. u selu Jasensko, općina Sinj. U samostan u Šibenik došla je 30. travnja 1948. Prve redovničke zavjete položila je 21. siječnja 1951. a doživotne 07. veljače 1954. u Šibeniku. Kroz dugi redovnički život, 60 godina, obavljala je razne dužnosti i na raznim mjestima. Zanimljivo je spomenuti da je 01. 09. 1962. otvorila novu filijalu u Beogradu, zajedno s još dvije sestre. Tu je bila orguljašica i sakristanka te je imala vjeronauk za učenike do 8. razreda. Neumorno je tražila hrvatske obitelji, djecu. Odlazila je po obiteljima, putovala u udaljenija mjesta, pronalazila ih i davala im mogućnost pripreme za svete sakramente.
Osim što je djelovala u više mjesta u našoj domovini: u Senju, Drnišu, Karlovcu, Cresu, Šibeniku i Zagrebu šest godina, od 1974. do 1980., bile je predstojnica i voditeljica staračkog doma Sv. Elizabete u Münchenu (Njemačka). Brinula se za stare i nemoćne, svirala i bila je sakristanska u domskoj kapeli.
Godine 1980. izabrana je na redovitom vrhovnom kapitulu Družbe za vrhovnu poglavaricu i obavljala je tu službu tri godine, do 1983.
Od rujna 1984. do 1990. voditeljica je radova u gradnji novog samostana u Podstrani kod Splita. Bilo je to teško vrijeme, komunističke vlasti su nekoliko puta zaustavljale radove, bilo je problema sa dozvolama i sl. Dolaskom sestara u novi samostan preuzela je i dužnost predstojnice. Bilo je to razdoblje mukotrpnog i požrtvovnog rada. U istom samostanu otvoren je 1990. i vrtić.
I zadnja postaja njezina redovničkog puta su Vodice u koje dolazi 07. lipnja 1991. i ostaje do danas, dakle, punih 25 godina. U Vodicama je u početku kuhala za sestre i župnika, pomagala u održavanju crkvenog ruha, nekoliko je godina u vrtiću provodila vjerski odgoj, brine se za crkvenu štampu i uvijek su vrata vodičke kuće, gdje su sestre, otvorena a s. Alojzija dočekuje ljude brižno i s ljubavlju stavljajući na stol sve što se u kući nađe. Veseli se svakom djetetu, svakoj mladoj i starijoj osobi, posjećuje starce po kućama, moli za sve potrebe župe Vodice i suosjeća sa svim nedaćama a veseli se svemu dobrom. Osobito se raduje ako se netko od mladih odlučuje za duhovni poziv, tj. da bude svećenik ili redovnica.
Za predano pastoralno i redovničko djelovanja u župi Vodice i posebnu brigu za teške bolesnike i umiruće o kojima je osobito skrbila i pokazivala im nesebičnu ljubav, Grad Vodice udijelio je nagradu grada 2011. godine.
Počivala u miru Božjem.