Ponedjeljak, 23 Lipanj 2014 00:00

Slavili smo krizmu

22. travanj 2014. godine
Crkva je rođena na dan koji nazivamo svetkovinom Duhova. Pedeset dana poslije Uskrsa Duh Sveti, Duh Branitelj (Odvjetnik) i Duh Istine, silazi nad apostole i od zaplašenih pojedinaca čini gorljive svjedoke vjere. Tek da podsjetim, apostoli su jasno čuli Isusov misijski nalog da idu po svem svijetu i naviještaju Evanđelje svima, no, njihove ljudske uvjetovanosti i strah nakon što su vidjeli Isusov kraj na križu, onesposobili su ih za izvršenje poslanja. Iako su znali što im je činiti, što je Učitelj tražio, nisu to mogli.

Molili su Duha Svetoga, koji je zapravo zajednička ljubav Oca i Sina i koji je Sinu dao snagu za poslanje i predanje života da i njih osposobi. I sišao je nad apostole, pedeseti dan poslije Uskrsa te su postali svjedoci, svjedoci do kraja, do mučeničke smrti.

Isti taj duhovski događaj slavimo svake godine upravo 50.-i dan poslije Uskrsa, na nedjelju Pedesetnice, ali i na svakoj svetoj krizmi.

Kao i do sada tako je bilo i ove godine. Zajednica od naših 67 mladih primila je sakramenat kršćanske zrelosti, odraslosti u Kristu i Crkvi.
I nije ta zrelost došla sama niti odjednom.

Činjenica koju ne napominjemo, a ponekad je dobro tek posvijestiti jest da iza ovih mladih ljudi stoji obilan i mukotrpan rad njihovih vjerouičitelja kroz cijelih proteklih osam godina.
Naravno roditelji su ti koji su prvi donijeli svoje dijete u crkvu tražeći od svećenika krštenje i želivši ga krstiti i odgojiti u svojoj vjeri i vjeri Crkve.
Sam Bog zna koliki su to zaista činili, koliki su roditelji i obitelji uistinu htjele i znale i imale ispravnu nakanu: izvršiti svoje krsno obećanje, te su kroz molitvu i svjedočenje života, oko oltara nedjeljne mise dolazile sa svojom djecom pružajući im tako najbolju školu kršćanskog primjera.

Znamo nažalost da su neki tu svoju zadaću zanemarili, ili da su obećanje da će odgajati djecu u vjeri olako izgovorili, a nisu održali. Neki pak su imali dobru nakanu i trudili su se, ali nisu imali sve potrebno znanje i umijeća da to do kraja učine te im stoga Crkva kao Majka daje i stručnu , profesionalnu pomoć kroz instituciju školskog vjeronauka.

Gledam retrospektivno današnje krizmanike, i uočavam da su u osam godina školovanja prošli ukupnih 560 sati vjeronauka, upoznavanja istina vjere na njima prikladan, ali ozbiljan i zahtjevan način...

U osam godina 560 sati vjeronauka!!! Može li to čovjeka ne promijeniti, ne formirati?! Može li to ne ostaviti traga, koji ne mora biti vidljiv sada, istog časa, ali odjednom odnekud prominira pogled na svijet s pozicije kršćanina, zalaganje za ovu ili onu vrijednost.... protest oko protežiranja nečeg što je ljudstvu i čovjeku protivno... i shvatimo- sijalo se u njihove duše, kod nekih je već nikla lijepa biljka vjere, kod nekih... vjerujemo- jednom hoće i molimo za to.
Svjedočenje vjere primili su od četiri vjeroučitelja: u 1. razredu – vjeroučitelj Dinko im je omogućio prvi susret sa Isusom na njima prikladan način, u 2., 3., i 4. razredu – vjeroučiteljica č.s. Marija je nastavila s produbljivanjem vjerskih spoznaja udruživši ih sa sve većim uključivanjem u zajednicu župe tj. vjersku praksu, u 5. razredu- vjeroučiteljica Marija F. nastavlja s prenošenjem znanja i svjedočenja vjere, te u ostatku obrazovanja u 6., 7., i 8. razredu – vjeroučiteljica Valerija B. dovršava dio tog puta prenošenja vjerskih istina, upoznavanja onog što i kako, na koji način vjerujemo, slavimo, djelujemo...

Ovome svakako treba pridružiti i razne župne ili školske vjeronaučne grupe u kojima su ova djeca dobivala raznolika iskustva vjere: priprema za Prvu svetu pričest, uloga župnih čitača, njih je 50- tak, naizmjenično, svake godine drugih, pripadalo biblijskoj zajednici vjeroučenika, nekolicina ima iskustvo natjecanja u vjeronauku kroz MAK- ovu vjeronaučnu olimpijadu.

U ovoj godini završetka osnovnoškolskog školovanja i godini pripreme na krizmu imali su i župnu katehezu gdje su skupa sa Župnikom kroz 30-tak sati razmišljali o vjerskim temama i kršćanskim stavovima.
Sve je to kulminiralo danas kada je po služenju našeg biskupa mons. Ante Ivasa, po polaganju ruku i pomazanju uljem krizme ova naša župa i mjesna Crkva, biskupija šibenska, pomlađena za 67 mladića i djevojaka.
Kako je napomenuo roditelj koji je pozdravljao Biskupa na početku misnog slavlja: rast u vjeri valja usporediti sa biološkim životom. Začećem i rođenjem dolazimo na ovaj svijet. Roditelji od nad tada ne očekuju mnogo nego uzdržavaju naš život. No , kad odrastemo, kad stasamo, obitelj i druge ustanove od nas očekuju i da radimo i da se založimo za bolji svijet i život, daju nam dužnosti i očekuju izvršavanje istih.

Nekako je slično i sa našim vjerskim životom. Prije nekih četrnaestak godina ova djeca su donešena na rukama svojih roditelja u župnu crkvu kako bi se iznova rodila na duhovni život- kršteni su, postali su Božji sinovi i Božje kćeri... Crkva kao Majka tada od njih nije očekivala ništa, samo ih je u zajedništvu, oko oltara odgajala, vodila, hranila Tijelom i Riječju Božjom.
I sad- došao je čas.. da djeca postanu odrasli ljudi, da postanu Kristovi svjedoci. Nekad se u starini definiralo, da po krizmi postajemo vojnici Kristovi. Čini mi se da je taj izraz itekako potreban i aktualan i danas- izazovi su mnogi i moramo se moći boriti protiv zla koje nam se perfidno nameće, moramo znati tko smo i u svako doba dana i noći svjedočiti svoju vjeru, boriti se za nju.

Ovo što se danas dogodilo u našoj župi nije plod trenutka, to je vrhunac osmogodišnje pripreme i hoda i sazrijevanja u vjeri u krilu Majke Crkve. Danas je na sve to stavljen pečat, pečat ljubavi Božje. Bog se našim mladima zakleo na vječnu ljubav, a oni su istu prihvatili i obećali s Kristom ići kroz život.

Ovo nije kraj već tek početak ozbiljnog zauzimanja za svoju Crkvu i župu... tek sada ovi se mladići i djevojke na razne načine mogu uklopiti i naći svoje mjesto u svojoj župi.
Svatko tko se susreo imalo s pedagoškom strukom zna da je samo pričati i govoriti dok mladi ljudi šute i izvršavaju, potpuno kontraproduktivno i da vrijedi ono načelo: „Reci mi – zaboravit ću; pokaži mi- zapamtiti ću, uključi me- djelovat ću i živjet ću".

Hoće li ovi mladići i djevojke sa svim svojim darovima koje posjeduju naći mjesto u župi i hoće li svoje darove ugraditi u dobrobit ove naše vjerničke zajednice, uvelike ovisi o nama odraslima, o tome što im u župi nudimo , kakvim ih sadržajima nastojimo privući, animirati... palimo li ili gasimo stijenj što tek tinja ili se taman upalio?
Odgovorni smo : pred Bogom i pred ljudima!

Dok se radujem vjerničkom podmlatku, čestitam roditeljima , kumovima i krizmanicima: Bog vas pratio, Bog vam bio uvijek blizu.

Sretna vam krizma dragi mladi prijatelji!
Vjeroučiteljica Valerija Buha

Više fotografija pogledajte na linku https://www.facebook.com/valerija.buha/media_set?set=a.10203055047789658.1073741849.1009396500&type=1

Pročitano 7766 puta

Impresum


INFOVODICE
Informativno-oglasni portal grada Vodica
www.infovodice.com
[email protected]

Izdavač:
Obrt HORSE
vlasnik Petar Grgurev
Obala Vladimira Nazora 16
22211 Vodice
e-mail: [email protected]
OIB: 74544876796

Glavni urednik:
Petar Grgurev
Obala Vladimira Nazora 16
22211 Vodice
mob: 098 525 480
e-mail: [email protected]

Novinari:
Petar Grgurev - petar.grgurev(at)si.t-com.hr
Pavica Grgurev – videohorse(at)gmail.com

Povremeni vanjski suradnici:
Patrik Patafta - Sport
Paško Rokić - Moje misto

Kolumnisti:
Jasminka Fisher Gavranović
Stipe Šprljan

Uvjeti korištenja

 

Please publish modules in offcanvas position.