Ljetni mjeseci, lipanj, srpanj i kolovoz, devedesetak dana u Vodicama i u župi Vodice, s njima povezana ljetna događanja, ove godine su bili iznimno zahtjevni i intenzivni.
Bilo je mnoštvo događaja, ljudi, turista i vjernika. Sve je to trebalo organizirati i pripremiti i na to adekvatno odgovoriti.
Ovo je period kad je u Gradu i župi najveći broj ljudi i kada ljudi koji se tu nalaze ižele osigurati i svoje duhovne potrebe.
U ovom razdoblju od početka lipnja do kraja kolovoza (90 dana) u župi je bio rekordan broj sv. misa za ovo razdoblje (160).
Na svetim misama je sudjelovao i do sada najveći broj vjernika 29507 (nedjeljom i blagdanom: 19555 i radnim danom 9952)
U 45 radnih dana bilo je i 20 sprovoda što je i najveći broj u ovom razdoblju u povijesti župe.
Uz svakodnevne ispovijedi, pohode bolesnika, mnoštvo vjernika zatražio je blagoslov obitelji i svojih domova, kuća, apartmana i dućana.
U deset tjedana u srpnju i kolovozu u župi je nedjeljom bilo slavljeno po četiri svete mise. Zbog prostora i kapaciteta crkve, veliki broj vjernika sudjelovao je i vani, na nekim misama i do dvjestotinjak ljudi.
Ovakvi zahtjevni i intenzivni događaji zahtijevaju i pomoć i sudjelovanje mnogih koji su i ovoga puta pomogli i uključili se. Ovom prigodom treba zahvaliti: svećenicima koji su predvodili sv. Mise: Don Željku, don Jakiši, don Gabrijelu, don Šimi, Fra Kristijanu, don Ivici, don Stjepanu i don Olegu; č. ss. Klari i Mariji na pripremi bogoslužja i brizi oko crkve, pjevačima, suradnicima i župljanima oko pomoći u organizaciji.
Zahvala obitelji Tomić, Juričev Martinčev i Fridrih i ostalima koji su animirali pjevanje na sv. Misi u 8h na starom groblju i u 9 u ž crkvi.
Zahvala i mnogim našim župljanima, vjernicima, gostima i dobročiniteljima koji su pokazali otvorenu ruku i dobrostivo srce i nisu zaboravili na potrebe Crkve i župe, te su dali i darivali svoje priloge za potrebe župe, Okita, krovišta crkve i za potrebne paleći „svoju svijećnicu“ od kojih prilog ide za Caritas i najpotrebnije.
Mnogi su ovoga ljeta u susretu znali pitati: kako ste? Odgovorio bih: Živo i mokro.
Čovjek se na kraju ovakvih zahtjevnih i intenzivnih događaja i vremena zapita kako je to sve moguće stići, uz ponekad, nesnosne vrućine, a bilo ih je ove godine i više nego prije, često i po nekoliko puta mokre i košulje, i hlače i gaće, trku i žurbu od staroga groblja do crve i na groblje i nazad, a da se sve Bogu hvala na vrijeme i kako Bog zapovijeda napravi i uradi.
Naše ljudske snage i odgovori su nedostatni i slabi i krhki. Kao odgovor na kraju mogu poslužiti riječi koje sam prigodom susreta s jednim starim gospodinom ovih dana u Tribunju na kraju našeg susreta, pozdravljajući se s njim čuo, a koje mi je uputio znajući zahtjevnost službe i župe : „Tamo gdje ne možeš sam, Bog neka ti u pomoć priteče i bude ti pomoć.“
S prorokom Izajijom pouzdajući se u Gospodina i mi govorimo:
„Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga. Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. Al` onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.“ Iz 40, 29-31
don Franjo Glasnović
