Bilo je mnoštvo događaja, ljudi, turista i vjernika. Sve je to trebalo organizirati i pripremiti i na to adekvatno odgovoriti, pronaći svećenike koji će pripomoći i slaviti jednu svetu misu.
Ovo je period kad je u Gradu i župi najveći broj ljudi i kada ljudi koji se tu nalaze žele osigurati i svoje duhovne i vjerske potrebe.
U ovom razdoblju od početka lipnja do kraja kolovoza (90 dana) u župi je bio veliki broj sv. misa za ovo razdoblje (154).
Na svetim misama je sudjelovao do sada najveći broj vjernika 30145 te je pređena granica od trideset tisuća i premašena prošlogodišnja brojka od 29507 što je višak od 638 vjernika ili 2,11 % (nedjeljom i blagdanom: 20230 i radnim danom 9915 vjernika). Ovo je pokazatelj da svake godine je više vjernika na sv. Misama, hvala Bogu na tome.
U 50 radnih dana bilo je i 11 sprovoda.
Uz stotine ispovijedi, duhovne susrete i razgovore, pohode bolesnika, mnoštvo vjernika zatražilo je blagoslov obitelji i svojih domova, kuća, apartmana i dućana.
U deset tjedana u srpnju i kolovozu u župi je nedjeljom bilo slavljeno po četiri svete mise. Proslavljen je i blagdan Gospe od Karmela sa Devetnicom i sa devet svetih misa na Okitu i u župnoj crkvi. Zbog prostora i kapaciteta crkve, veliki broj vjernika sudjelovao je i vani, na nekim misama i do dvjestotinjak ljudi.
Ovakvi zahtjevni i intenzivni događaji zahtijevaju i pomoć i sudjelovanje mnogih koji su i ovoga puta pomogli i uključili se.
Ovom prigodom treba zahvaliti: svećenicima koji su pripomogli i predvodili sv. Mise: Don Vanji, don Krešimiru M., don Iveku R., don Mariu K., don Ivici B., Fra Žarku M., Fra Josipu I., i don Anti O.
Zahvala i č. ss. Klari i Mariji na pripremi bogoslužja i brizi oko crkve, sviranju i pričešćivanju. Zahvala našim pjevačima, ministrantima, čitačima, suradnicima i župljanima oko pomoći u organizaciji.
Zahvala obitelji Tomić, Obiteljskoj zajednici, vjeroučitelju Danijelu Leki, Anti Mariću i ostalima koji su animirali pjevanje na sv. Misi u 8h na starom groblju i u ž crkvi kada je bilo potrebno.
Zahvala i mnogim našim župljanima, vjernicima, gostima i dobročiniteljima koji su pokazali otvorenu ruku i dobrostivo srce i nisu zaboravili na potrebe Crkve i župe, te su dali i darivali svoje milodare, priloge za potrebe župe, Okita, krovišta crkve i za potrebne paleći „svoju svijećicu“ od kojih prilog ide za Caritas i najpotrebnije.
Na kraju najveća hvala i slava idu Onome koji vodi i sve upravlja i daje milost i snagu i pomoć da se sve s njegovim blagoslovom ostvari i završi. A mi možemo na kraju sa Apostolom, uz naše ljudske snage, samo kazati: „Sve mogu u Onome koji me jača.“ Fil 4,13.
Piše: don Franjo Glasnović