Iz Vodica smo krenuli put Širokog Brijega gdje smo posjetili crkvu, samostan i mjesto stradavanja hercegovačkih franjevaca u doba Drugog svjetskog rata. Obogaćeni novim informacijama i svjedočanstvima o Božjoj veličini te vjeri i ustrajnosti hercegovačkih mučenika uputili smo se u susret naše Majke – Kraljice Mira. Samim ulaskom u Međugorje osjetila se silina molitve i Božje prisutnosti.
Svoje hodočašće započeli smo odlaskom na Podbrdo, te na mjestu Gospina ukazanja otvorili svoje srce Majci koja sve naše zahvale i vapaje stavlja pred svoga Sina. Kako bi naš duh i duša bili čišći i svetiji pred Gospodinom, pristupili smo sakramentu Svete Ispovijedi nakon koje smo zajedno blagovali oko Stola Gospodnjeg.
Naše zajedništvo s Gospodinom nastavili smo klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom. Naravno, nismo zaboravili biti podrška našim reprezentativcima, pa smo uz pjesmu i druženje navijali za naše i proslavili njihovu pobjedu.
Drugi dan hodočašća započeli smo jutarnjom molitvom križnoga puta, a vrhunac je bila nedjeljna Euharistija. Na povratku našim kućama, zastali smo kratko u Mostaru i posjetili franjevačku crkvu te neizostavni, stari most.
Zaključno, bilo nam je lijepo i milosno. Nahranili smo svoju dušu, oživjeli naš duh, učvrstili svoje zajedništvo i napunili se radošću i pjesmom. Zahvaljujemo se župniku na nesebičnoj pomoći i s. Klari na svakoj minuti ovog hodočašća koje je izdvojila za nas. Svakodnevne obaveze sada su pred nama, a mi ćemo se truditi da milost ovog hodočašća u nama raste, da ostanemo postojani u našoj vjeri i da zajedničkom pjesmom i molitvom slavimo Trojedinoga Boga.
Antonija Roca
