Obitelji, među kojima su najbrojnija bila djeca, imale su rekreacijski dio kroz razne igre i aktivnosti u prirodi. U njima su najviše uživali najmanji, no i stariji su se na svoj način u tome uključili. Središnji i duhovni dio bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio Župnik, a svojim sviranjem i pjesmom animirale su ga same obitelji. Završni dio susreta bio je zajednički ručak koji su na roštilju pripremili očevi, dok su mame pripremile stol i donijele raznovrsne kolače i slastice. Lijepo je bilo vidjeti zajedno za stolom mlađe i starije koji su slasno pojeli pripremljeni ručak. Obitelji su nakon ručka uz zajedničko druženje, uz kavu i razgovor ostale u ugodnom ambijentu do popodnevnih sati.
Ovakvi susreti pokazuju znak ostvarenja kršćanskog zajedništva među obiteljima u župi, gdje se ona tada ostvaruje kao „zajednica svih zajednica" i „velika obitelj svih obitelji", te želju za susretima i druženjem koji ih duhovno obogaćuju i osnažuju za život i poslanje koje imaju u Crkvi i narodu.
