Hrvatsko lurdsko svetište VEPRIC osnovao je 1908.g. biskup dr. Juraj Carić (1867-1921), koji je i pokopan u svetištu.
Smješteno je u skladnom prirodnom ambijentu, na obroncima šumovitog brežuljka.
Prirodna špilja i cijeli krajolik s brežuljcima, raslinjem i potokom živo podsjeća na francuski Lurd u kojem se 1858. godine 18 puta Bernardici Soubirous ukazala Blažena Djevica Marija.
Na ulazu na centralni trg svetišta nalazi se kip anđela navještenja, nastajanja početka...- anđela Gabriela. Trg svetišta završava jednostavnim oltarom, smještenim u živopisnoj scenografiji - zelenila i sivila biokovskih stijena.
Centralno mjesto svetišta je špilja s Gospinim kipom i izvorom vode.
Tu smo u spilji zapalili po svijeću Gospi u čast s nakanama svaki za svoje potrebe i pomolili se u obližnjoj kapeli zanimljiva interijera.
U ovom središtu podignuta je kapela sa sakristijom, oltar na trgu, ispovjedaonice, postaje križnog puta, dom za duhovne vježbe, staze za procesije. Podignuta je i nova kuća za potrebe svetišta i duhovne vježbe.
Obavili smo pobožnost Križnog puta po postajama koje su isklesane u kamenu, s nakanom za sve naše obitelji.
Ispred spilje molili smo molitvu krunice na čast Gospi od Bezgrješnog začeća, te slavili euharistijsko slavlje koje je predvodio naš župnik don Franjo Glasnović.
U restoranu samog svetišta smo ručali, okrijepili se i otišli prema Makarskoj.
Dolaskom u Makarsku posjetili smo franjevački samostan u kojem je smješten Malakološki muzej, o njegovoj povijesti i onome što sadrži sve što sadrži brižno nam je tumačila č. sestra Edita.
Malakološki muzej utemeljio je teolog i prirodoznanstvenik dr. fra Jure Radić. Uz svesrdnu pomoć svog subrata bibličara mr. fra Franje Careva i još nekoliko franjevaca sustavno je sakupljao školjke iz hrvatskog priobalja, te je uspostavio suradnju i razmjenu s brojnim svjetskim muzejima, institutima i pojedincima. Uz podršku grada Makarske muzej je otvoren za javnost 1963. g. u prostorijama franjevačkog samostana (16. st.).
U stalnom izložbenom postavu je oko 3 000 primjeraka ljuštura razvrstanih prema geografskoj rasprostranjenosti te paleontološka zbirka fosilnih avertebrata (beskralježnjaka) u kojoj su fosili većim dijelom s područja Dalmacije, a manjim dijelom iz inozemstva. Starost fosila kreće se od trijasa do novijih razdoblja. Glavninu muzejskog fundusa čini zbirka ljuštura morskih mekušaca Jadranskog i svjetskih mora koja sadržava ljušture vrsta. Uz to, može se razgledati i zbirka živog autohtonog bilja. Malakološki muzej dio je Instituta "Planina i more", koji proučava floru i faunu Biokova i Jadranskog mora.
U Makarskoj smo posjetili Makarsku konkatedralu (zborna crkva) sv. Marka evanđelista drugostolna je crkva Splitsko-makarske nadbiskupije.
U Katedrali nas je srdačno dočekao ž. vikar don Ante Žderić. te nam iznio kratku povijest gradnje crkve.
Katedrala se nalazi na vrhu Kačićevog trga. Sagrađena je u baroknom stilu. Gradnja ove konkatedrale, bivše stolne crkve makarskih biskupa počela je 1700. godine na inicijativu makarskog biskupa Nikole Bijankovića, no nažalost nikada nije u potpunosti dovršena. Godine 1756. posvetio ju je makarski biskup Stjepan Blašković.
Na ulazu u konkatedralu s desne se strane nalazi oltar u kojemu se čuvaju kosti sv. Klementa, zaštitnika grada Makarske i Makarske biskupije. Kosti ovog sveca dovezene su iz rimskih katakombi 1725. godine. S lijeve strane nalazi se oltar Majke Božje, a nad njim jedan mali oltar Gospe od ružarija . U drvu oslikana Djevica s djetetom rad je bizantske škole. Taj mali oltar, prema pričanju mještana, sagrađen je za vrijeme kuge 1815. godine. Drugi oltar na lijevoj strani jest oltar sv. Križa. On predstavlja kalvariju, a kipovi su u drvu prirodne veličine.
Konkatedrala je bila znatno oštećena za vrijeme velikog potresa 1962. godine, te su obnovom unutarnjega djela crkve napravljene stanovite promjene. Glavni oltar je premješten u pokrajnu kapelicu presvetog sakramenta, gdje je bio na početku. Taj najljepši oltar djelo je venecijanskih majstora.
Na sunčanoj obali Makarske uz kavu i kratki odmor uputili smo se prema Vodicama.
Nakon ovako bogatog iskustva i saznanja o povijesti kako daljnje tako i nama bliske, napunjeni duhom i zahvale Bogu za sve one koji su sačuvali temelje hrvatskog kulturnog identiteta koja je prožeta kršćanstvom, krenuli smo prema Vodicama s ozračjem na licu zahvalni dragom Bogu i župniku da nam je omogućen ovaj prekrasan izlet.
Sudionica hodočašća
Izvor: Župa Vodice/ Foto: Župa Vodice ; Ana Turczer Ćorić