Načelnik Ivan Klarin je u svom pozdravnom govoru zahvalio ministru Hajdaš Dončiću i predstavnicima svih ministarstava i muzejskih ustanova na financijskoj i stručnoj pomoći. Naglasio da je veliki broj ljudi bio uključen u proces stvaranja Muzeja, te se zahvalio svim donatorima predmeta, svim brodograditeljima, udruzi Betinska gajeta 1740 i njezinom predsjedniku Đenku Šandriću na velikom uloženom trudu, svim brodograditeljima na neiscrpnim savjetima, Muzeju Grada Šibenika, Jadranu Kali i Mariji Krnčević Rak na stručnom vodstvu, privremenoj ravnateljici Kati Šikić Čubrić na uspješnom prikupljanju i dokumentiranju kalafatskih znanja prikazanih u Muzeju, dizajnerima postava iz Kocke d.o.o. na lavovski odrađenom poslu, članovima Kulturno-umjetničkog društva Zora na vokalno-plesnim i kulturnim aktivnostima, direktorici TZ Šibensko-kninske županije Željani Šikić, te svim mještanima Betine koji sudjeluju i prate rad Muzeja.
Načelnik je isto tako naglasio da se večeras ispunila želja stara nekoliko desetljeća da Betina dobije svoj Muzej brodogradnje kao vječni spomen na sve one brodograditelje i kalafate koji više od 300 godina pišu povijest ovog mjesta, te da će to biti ustanova koja će spajati prošlost i budućnost te koja će biti poticaj da se ova djelatnost nastavi aktivno obavljati u Betini još dugi niz godina.
Muzej je podijeljen u dvije cjeline: muzej u objektu i muzeja izvan objekta. Muzej u objektu podijeljen je na brodograditeljsko i etnološko krilo. Brodograditeljsko krilo u prizemlju sadržava polivalentnu multimedijalnu dvoranu namijenjenu projekciji dokumentarca o kalafatima i istraživanju rodoslovlja betinskih kalafata te pretrazi izvorne dokumentacije kroz povijest drvene brodogradnje, dok je na prvom katu simulirana kalafatska radionica. Drugi kat zamišljen je kao soba koja bi otkrivala sve tajne zanata drvene brodogradnje i načine na koji su se brodovi projektirali, crtali, mjerili.
Etnološko krilo nalazi se na prvom katu muzeja uz prikaze svečane nošnje mladenaca koji su se, u sklopu tradicionalnog načina pirovanja, u Betini vozili okićenim gajetama do matičara, te oprema koju bi nosili ondašnji ljudi kad bi brodom išli u polje ili na ribe.
Za potrebe muzeja Općina Tisno prikupila je 260 eksponatate su izrađene replike predmeta koji se nisu mogli pronaći za postav.