Nacionalni park „Krka“ prepun je takvih pogleda. Putujući lijevom ili desnom obalom, otvaraju se vidikovci koji Krku čine uvijek novom i zanimljivom, upravo zbog te dvojakosti – pored jedne znamenitosti stojiš dok drugu promatraš preko kanjona. Nije mudro govoriti da je tvoje more najljepše ako nisi vidio niti jedno drugo, ali za kanjon Među gredama, može se reći da je zasigurno jedan od najljepših prizora u Nacionalnom parku. Upravo na taj kanjon, usječen u sivu golet i na pitomo proširenje rijeke gdje se odmara otok Visovac gleda vidikovac na kraju staze Rogovo. Iako danas više nema vidljivih tragova, na prostoru između sela Rupe i gornjeg dijela Visovačkog jezera, na desnoj obali rijeke, sučelice špilji Šupljoj stini i utvrdi Kamičak, nalazila se starohrvatska utvrda Rogovo (Rog, Babin grad), po kojoj je, smatra se, nazvan i Roški slap.
Do vidikovca vodi pješačka staza pitomim šumarkom, idealna za laganu prijepodnevnu šetnju ili trošenje kalorija nakon ručka. Nakon uskog i strmog zemljanog prijelaza dolazi se na vrh „roga“ odakle se pogled stere na plave i smaragdne vode tjesnaca nad kojima su nekoć letjeli snažni orlovi i stražarila utvrda Šubića Bribirskih. I dok je s jedne strane Krka na tom mjestu stiješnjena među visokim liticama, s druge se otvara i širi u spokojno Visovačko jezero, gdje u sjeni jablanova već osam stoljeća žive i mole franjevci.
U proljeće i ljeto ovim putom plove brodovi Nacionalnog parka „Krka“ od slapa do slapa. Čuva ih sv. Nikola, zaštitnik pomoraca, kojemu je posvećena zavjetna kapelica na lijevoj obali kanjona Među gredama. Nešto niže na istoj obali Krke, na sredini kanjona, u živoj stijeni nalazi se manji rasjed u kojem se, čudnom igrom prirode, svako glasanje pretvara u trostruku jeku. Upravo zbog osobite geomorfološke strukture, tjesnac Među gredama izabran je za mjesto na kojem je jahao najpopularniji filmski indijanski poglavica, Winnetou. Sve to vidi ili može zamisliti promatrač s Rogova.