Ali krš traži žuljevite ruke koje će ga krčiti, za taj posao treba kršna čovjeka. U devet godina Gluvo je svojim rukama probio više od tisuću metara puta od rodne mu Brnjice do škrte vode korita Čikole. Gluvo, pravim imenom Marko Ljubić, rođen 1926., poživio je dugih osamdeset godina. Ostavio nam je u naslijeđe Gluvin put, koji je danas pješačka staza Brnjica – korito Čikole. Taj vrijedni, radu posvećen čovjek bio je gluh, otuda mu i nadimak. Možda je put koji je napravio bio jedino mjesto na kojemu nedostatak tog osjeta nije bio važan, jer tu priroda biva u posvemašnoj tišini. Zato oko dvostruko uživa.
Gluvin put spušta se do korita rijeke Čikole, najvećeg pritoka rijeke Krke. U ljetnim mjesecima u Čikoli nema vode, ali čak i tada veće i manje svijetlo kamenje zaobljenih oblika nastalog djelovanjem rijeke daje impresivnu sliku. Čikola ima dvojako lice: do Drniša teče, poput nizinske rijeke, krškim poljem, pa joj odatle i stari naziv Poljšćica, „koja protječe kroz polje“. Iza Drniša počinje kanjonski dio toka, po kojemu nosi današnje ime: riječ čikola (odnosno čikojla) turskog je porijekla a znači otprilike „voda kroz litice“.
Kanjon Čikole odlikuje izrazita surovost, koju naglašuju impozantni oblici brina, neprohodnost kanjona i često presušivanje riječnog korita. Takva nepristupačnost bila je poželjna u prošlosti, tako da na tom području nalazimo dvije pećine s paleolitskim nalazištima i utvrdu Ključicu, najveću i najočuvaniju srednjovjekovnu utvrdu na prostoru Nacionalnog parka „Krka“. Kanjon rijeke Čikole dug je 14 km a dubok mjestimično do 170 m. Počinje odmah na izlasku rijeke iz Petrova polja, kod Drniša, a završava 6 km prije njezina ušća u Krku, odnosno 3 km od ujezerenog dijela rijeke.