Sjećam se, bio je ponedjeljak, tiho kasno ljetno predvečerje.
Točno u 18,00 sati zavijajući zvuk sirene za uzbunu parao je nebo nad Vodicama.
Zavladao je strah, zebnja i neizvjesnost.
Kasno navečer iz pravca Šibenika odjeknula je snažna eksplozija.
Neprijatelj je stigao na šibenski most. Počela je borba za goli život.
Pucali su na nas iz svih mogućih ubojitih sredstava.
Tenkovske granate, minobacači, topovski projektili, haubice,
višecjevni bacači raketa tzv. VBR-i, kasetne bombe sa zvončićima....
sve se to sručilo na goloruki narod.
Pucali su bjesomučno na nas i kad smo radili i spavali, pucali na našu djecu u školama i mališane u vrtićima, padale su granate i na Poljanu, Plimicu, Dulcin i Brunac, na hotel Puntu i Olimpiju,
pucali su i na Božić i Uskrs ....
i crkvu Gospe od Karmela su pogodili....
Danas kad obilježavamo obljetnicu napada i uspješne obrane vodičkog kraja u Domovinskom ratu 1991. godine, ovaj dokumentarni video zapis neka bude sjećanje na te dramatične dane, dane ratnih razaranja Vodica, ali i dane kada su oklopljeni zločinci morali uzmaknuti jer je srce bilo jače od čelika.
Ivan Kranjac