Evo njegovog kratkog osvrta na utrku
„Nakon prvih 50km trčanja po danu i uspješnog penjanja na jedan od vrhova Apenina slijedila je noć, lagana kiša, potpuno drugačiji uvjeti i bar za mene ekstreman spust. Uslijedio je fascinantan prizor: kroz vijugavu šumu se vidio samo odsjaj naglavnih lampica trkaća. Samo sam razmišljao o dolasku na 65. Km gdje nas je čekala naša vjerna pratnja Irena Turina gdje sam se okrijepio i nastavio dalje...
Nakon toga su nastali prvi problemi. Nakon 7 sati trčanja se počeo osjećati lagani umor. Prestiže me moja draga prijateljica i klupska kolegica Marijana Katić zahvaljujući kojoj sam uspio pretrčati još 10ak kilometara ne misleći o umoru. Ali kao i sve žene i ona je otišla prebrzo. Opet sam ostao sam u mraku sa svojim unutarnjim glasom koji je vikao luđače, luđače.
Tako nekako sam došao do osamdesetog kilometra kad me prestiže još jedna vrsna ultrašica iz Hrvatske Adrijana Šimić uz pomoć koje sam uspio prebroditi još jednu krizu. Ovim putem joj se zahvaljujem.
Ugledavši oznaku 91 km, pomislio sam pa još samo 10! To ja jedem prije doručka.. Međutim svaki budući korak je bio sve teži i teži... Na 96. km prvi puta u mojoj kratkoj trkačkoj karijeri mi se tijelo jednostavno ugasilo i prestao sam trčati te počeo hodati. Za ta zadnja 4 km mi je trebalo 45 min, nisam znao da 4 km mogu biti tako duga.
Tada me prelazi još jedan Hrvat a kasnije se ispostavilo da je on osvojio 3. mjesto na Prvenstvu Hrvatske. Meni to ništa nije bilo važno već samo doći do cilja, staviti medalju oko vrata i otići kući spavati.
Rezime svega: 100km, 11sati 18min 55sec, 4. Mjesto od muškaraca u Hrvatskoj, 10. Sveukupno od Hrvata.
Pohvale organizatorima na ovom spektaklu (čitaj užasu), a poseban pozdrav mojoj ekipi iz MK Festina Lente ( Sandra i Oliver Bosnić, Marijana Katić, Irena Turina ).
Šta mislite, hoću li se usuditi opet pokušati? – upitao se na kraju naš Kreso, a mi mu čestitamo na ovom poduhvatu
