- Zapravo sasvim slučajno. Kako sam nedavno preuzeo obiteljski restoran u Vodicama, postao glavni kuhar, na Kanare sam otišao radi kuharskog usavršavanja, i to kod jednog kuharskog chefa čiji restoran je vlasnik Michelinove zvjezdice. Međutim, želio sam održavati i boksačku formu, nastaviti ozbiljno trenirati i tu je uskočio jedan naš čovjek na Kanarima, Željko Charlie Periša. On me spojio s gymom u kojem je trener Carlos Formento, još jedno poznato ime u svijetu boksa, a u kojem je trenirao i spomenuti Ramirez. Ne treba ni govoriti što znači trenirati s takvim imenima, koliko sam naučio tih mjesec dana na Kanarima – priča nam Enrico.
Dodaje kako nije bilo lako ispratiti taj kuharsko-boksački ritam.
- U restoranu sam radio od 10 do17 sati, pa onda trk na trening od 18 do 19 sati, pa nazad u kuhinju. Ali takav sam tip, uporan, koji ne odustaje, sve se može kad se hoće – ističe Enrico.
Krluk je inače od malih nogu u borilačkom sportu. U kickboxingu je postizao sjajne rezultate, a ističu se dva naslova prvaka države, u light contact i full contactu. To mu je donijelo i nastup na Europskom prvenstvu, ali i razočaranje u neke odnose u tom sportu.
- Zbog toga sam se odlučio prebaciti u neki drugi borilački sport – priča Krluk.
Dvojio je između MMA i boksa, presudio je otac, jer je boks ‘manje krvav’. Uostalom, zovu ga ‘plemenita vještina’. Počeo je, jasno, u amaterskom boksu, debitirao je 2018. u Hrvatskoj bokasčakoj ligi.
- I u tom razdoblju imao imao sam ozbiljne protivnike, naporno trenirao, konstantno radio na sebi. Nitko mi ništa nije servirao, nisam kalkulirao, izlazio sam svakom na sparing. A ambiciozan kakav jesam nakon par godina pojavila se želja da se okušam u profi boksu – kaže Krluk.
U tom prijelazu, ističe, jednu od ključnih uloga odigrao je njegov menađer Toma Ćibarić Đingi.
- On je stao iza mene, podržao u svemu, bez njega bih teško uspio u ovome – kaže Enrico.
Osim menađera, još je jedan važan čovjek u njegovom timu. Riječ je o Ivici Perkoviću, poznatog kao ‘Šibenska stina’.
- Moj otac dugo se poznaje s njim tako da je postao moj trener. Riječ je o čovjeku ogromnog iskustva i znanja, koji sa mnom radi bez ikakvih ‘figa u džepu’, ništa ne skriva i od malo kojeg trenera se može naučiti kao od njega – veli Krluk, koji ima želju pokrenuti boksački klub u Vodicama i nešto je po tom pitanju već učinjeno. Ali, taj je projekt, ističe, trenutno na čekanju.
- Želim da Vodice, Šibenik i ovaj kraj osim po nogometu i košarci budu prepoznatljivi i po boksu. Mislim da bi jedan takav klub bio pun pogodak i nadam se da ću u skoroj budućnosti uspjeti u svom naumu – kaže Krluk.
Što se tiče ambicija u ringu, ide korak po korak, borbu po borbu.
- Želja mi je jasno boksati na što višoj razini, protiv što jačih boraca, ali tek sam na početku tog puta. Bitno je da budem ustrajan, naporno treniram – zaključio je Enrico Krluk.
